Dana 5. lipnja, samo šest dana prije otvaranja Svjetskog nogometnog prvenstva 2010, 25 članova ogranka Polokwane, ogranak Tzaneen u Južnoj Africi, sudjelovalo je u čišćenju parkirališta u blizini stadiona Peter Mokaba in Johannesburgu.
Kako bi se pripremili za gledatelje i momčadi iz 32 zemlje iz cijeloga svijeta, članovi Crkve su se priključili drugima iz zajednice u čišćenju zemlje prije početka natjecanja koje je trajalo mjesec dana. Natjecanja su počela 11. lipnja.
»Ne samo što je bilo zabavno pomoći očistiti mali dio Južne Afrike za Svjetsko prvenstvo zajedno s dobrom grupom prijatelja, bilo je pravo zadovoljstvo predstavljati Crkvu na tako pozitivan način«, rekla je sestra Virginia Dolinar, misionarka koja služi u uredu područja Afrika Jugoistok. »Bili su zahvalni za našu pomoć, i svi smo se osjećali dobro.«
Mnogi od članova su rekli da su bili oduševljeni što su obukli žute prsluke Ruke pomoći da bi bili dio opsežnih aktivnosti u pripremama domaćina za uzbudljivo razdoblje natjecanja.
Ciljevi grada bili su počistiti grad za Svjetsko prvenstvo, promijeniti razmišljanja i loše navike građana i posjetitelja u bacanju otpadaka te uspostaviti partnerstvo sa stanovnicima kako bi se osigurala kontinuirana razina čistoće. Akcija čišćenja održana je na Svjetski dan zaštite okoliša, 5. lipnja.
Za članove Crkve, dan služenja bio je samo početak. Prsluci organizacije Mormonske ruke ponovno će se nositi 21. kolovoza, kada će biti provedena aktivnost Dan svih afričkih ruku pomoći. Očekuje se da će sudjelovati više od 25.000 osoba, koji će služiti pod motom »Ljubav se daje - ljubav se prima«.
Od Free Towna u Sierra Leoneu, do Dar Es Salaama u Tanzaniji; od Nairobija u Keniji, do Cape Towna u Južnoj Africi; od Windhoeka u Namibiji do Antananarivoa u Madagascaru, bit će na taj dan provedeni projekti.
Spasitelj služi, pa služimo i mi. Predsjednik Paul E. Koelliker, predsjednik crkvenog područja Afrika Jugoistok, rekao je: »Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana ima međunarodno obilježje. Ona pripada ljudima iz svih životnih razdoblja. Svi smo ovdje s namjerom da pomognemo.«
»Bilo je pravo zadovoljstvo predstavljati Crkvu na tako pozitivan način. Bili su zahvalni za našu pomoć, i svi smo se osjećali dobro.«
— sestra Dolinar