U jednoj od manje poznatih priča iz Biblije priča se o tome kako je Isus imenovao sedamdesetoricu svojih sljedbenika da služe i propovijedaju. U službeništvu Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, »Sedamdesetorica« je služba proizašla iz ovog zapisa. Posred pandemije, Danac i Francuz koji su nedavno pozvani na ovaj položaj pronalaze načine da poučavaju druge i pomažu im.
»Možete li dati malo sebe, vaša ljubav i briga nadahnut će i potaknuti druge«, kaže starješina Franck A. Poznanski čiji je poziv nedavno najavljen tijekom globalnoga virtualnog okupljanja prošlog travnja. »Starješina« je vjerska titula dodijeljena misionarima i visoko rangiranim crkvenim vođama.
Rođeni stanovnik mjesta Angers u zapadnoj Francuskoj, starješina Poznanski jedan je od dvojice novih članova Sedamdesetorice područja iz područja Europa – administrativne jedinice Crkve koja se proteže od Nordijskih zemalja na sjeveru do Španjolske i Zelenortske Republike na jugu. Drugi je starješina Erik Bernskov iz mjesta Jyllinge udaljenog 40 kilometara od Kopenhagena.
Obojica su pozvani kao članovi Sedamdesetorice područja. Za razliku od općih autoriteta Sedamdesetorice, oni žive kod kuće, pružaju vodstvo dodijeljenim kongregacijama unutar područja te nastavljaju raditi u svojim zanimanjima, služeći kao dobrovoljci.
Doprinošenje Crkvi i zajednici oduvijek je bilo pitanje blisko njihovom srcu. »Netom prije pandemije Covid-19, moja supruga i počeli smo posluživati doručak beskućnicima jednom tjedno u šest sati ujutro«, prisjeća se starješina Poznanski. »Imati priliku služiti ljudima, potrebitima i siromašnima, oduvijek je bio blagoslov.« On i supruga Veronique roditelji su petero djece te djed i baka devetero unučadi.
Kada je nastupila pandemija, pa prisustvovanje na bogoslužju u crkvenim sastajalištima nije bilo moguće, starješina Bernkovski i njegova supruga Anne, zajedno s još jednim parom, posjetili su usamljene i starije članove kongregacije u svojem kolčiću na siguran način – na njihovu kućnom pragu. Dok su održavali siguran razmak, pjevali bi crkvenu pjesmu i donijeli im domaći kolač. »Samo vidjeti nasmiješena lica onih koji već neko vrijeme nisu bili s drugim ljudima imalo je utjecaj na mene«, prisjeća se.
Starješina Bernskov, savjetnik za zapošljavanje po zanimanju, cijeni svoju obitelj. On i njegova supruga roditelji su četvero djeca te djed i baka petero unučadi. Prije ograničenja vezanih za putovanje, uživao je u tome da vodi svoju djecu u posjete crkvenim hramovima. Smješteni u nekoliko gradova diljem Europe, ova su utočišta mjesta svetosti i mira. Na dva je takva putovanja u Englesku također iskoristio priliku da ode na nogometne utakmice.
Kako se svijet zatvorio, starješina Bernskov prisjeća se odlazaka na duge šetnje prirodom i provođenja vremena s obitelji. Prošla mu je godina dodatno potvrdila vrijednost povezivanja s onima oko nas. »Kako pandemija postaje manje žestoka u nekim mjestima, nadam se da ćemo si ponovno međusobno posluživati, da ćemo se međusobno posjećivati i uživati u međusobnom društvu«, kaže.
Starješina Poznanski upravlja crkvenim obrazovnim programom za mlade i mlade odrasle osobe u Europi, što je njegovo stalno zaposlenje. Prisjeća se kako je brinuo da će se prijavljeni polaznici možda suočavati s izazovima tijekom pandemije koji će ih navesti da propuštaju nastavu ili pauziraju svoje prisustvovanje. Međutim, nastava se nastavila internetski i on je svjedočio božanskoj pomoći. »Na kraju 2020. godine imali smo više polaznika nego prethodne godine«, prisjeća se.
To što je pozvan kao član Sedamdesetorice područja također mu je pomoglo da nauči uzdati se u Boga, kaže starješina Poznanski. Bio je prevladan tjeskobom i nesigurnošću, no u isto vrijeme ljubavlju Isusa Krista. »Mogao sam osjetiti da se ne bih trebao brinuti. Gospodin će mi pomoći«, zaključuje.