Razvijanje i poboljšanje dobrih duhovnih navika za većinu ljudi nije lako, niti automatski. Put do duhovnog razvoja obično je neravan i težak.
Kad sam se pripremao za služenje cjelodnevne misije, otišao sam svom predsjedniku ogranka pitajući ga što trebam učiniti kako bih časno služio. Dao mi je popis koji je uključivao proučavanje Svetog pisma, duhovnu i fizičku pripremljenost, pa čak i kuharske vještine. Dok sam se rado počeo pripremati na sve načine da budem ‘veliki misionar’, primijetio sam da je neke stvari bilo lakše napraviti od drugih, a neke su bile prilično teške. Ipak, dao sam sve od sebe da postanem ono što je Gospodin očekivao od mene, čak i uz izazove s kojima sam se u to vrijeme suočavao.
Priprema nije bila laka, no rezultirala je pravim blagoslovima u kojima i danas uživam. Dok sam slijedio savjete svojih vođa, iako ponekad teške, njihove upute pomogle su mi da postanem misionar kakav je Gospodin želio da budem i, s vremenom, postale su dio mojeg života i mojeg duhovnog bića.
Slično tome, kada težimo postizanju mjerljivih rezultata u bilo kojem području u kojem se želimo poboljšati, ponekad nije lako slijediti upute, pridržavati se strogih pravila ili jednostavno zadržati usredotočenost. Na primjer, ako želimo održati svoje fizičko tijelo zdravim i jakim, moramo često vježbati i osigurati mu hranu i vodu u redovitim intervalima. Ako to ne učinimo, uzrokovat će slabost ili bolest i, ako nismo oprezni, čak i smrt.
Ista načela vrijede i za naše duhovno tijelo, koje treba stalno njegovati kako bi ostalo zdravo i snažno. Duhovni režim mora uključivati dobre navike koje će njegovati duh, ali također mora izbjegavati navike koje će oštetiti duh
Duhovni režim mora uključivati redovite duhovne vježbe kao što su svakodnevna molitva i proučavanje Svetih pisama, vršenje službe kao i tjedna duhovna prehrana, koja dolazi uzimanjem sakramenta, pohađanje crkvenih sastanaka i mjesečni post. Redovito obnavljamo našu hramsku preporuku kako bismo se pobrinuli da su svi duhovni elementi omogućeni u uravnoteženoj mjeri kako bismo osigurali da je duhovno tijelo prikladno njegovano. Ponekad će biti potrebno postiti i moliti se za pomoć kako bi našem duhu dali dodatnu snagu i energiju za suočavanje s određenim izazovima.
Dok se prisjećam svojeg misionarskog iskustva te kako je bilo teško pripremiti se, ali u isto vrijeme, kako je bilo radosno, mislim na Mosijine sinove koji su shvatili koliko je važno njegovati svoj duh s obiljem dodatne energije dobivene kroz duhovne navike.
»Jer bijahu ljudi zdrava razuma i istraživahu Pisma marljivo, da bi mogli spoznati riječ Božju. No, to nije sve; oni se predadoše čestim molitvama i postovima; zato oni imahu duh proroštva, i duh objave, i kad podučavahu, podučavahu s moću i ovlašću od Boga« (Alma 17:1–3.[1]
Svakodnevna duhovna vježba također je potrebna kako bi se održalo svjedočanstvo i osiguralo da sigurnost zamijeni sumnju, jer ono što posjedujemo danas, u svjedočanstvu, neće biti tu sutra osim ako ne učinimo nešto da to održimo. Baš kao što vježbanje fizičkih mišića povećava snagu i veličinu, kako bi svjedočanstvo bilo snažno i trajno, potrebne su nam dosljedne dnevne duhovne rutine.
Sklonost naravnog čovjeka uvijek je očekivati više od Gospodina, a manje od sebe. Kako razvijamo jače duhovne navike i doživljavamo snažnu promjenu srca njegujući svoj duh često, redovito i primjereno, te duhovne navike postaju sastavni dio nas samih i počinjemo očekivati sve više od sebe, a sve manje od Gospodina.
Marljivo radimo na pripremi, treniranju i njegovanju našeg duha, baš kao što radimo sa svojim tijelom, razvijanjem dobrih duhovnih navika i izbjegavanjem destruktivnih navika svijeta. U početku bi moglo biti bolno i teško, ali svakako se isplati dok uživamo u blagodatima ovog duhovnog procesa rasta i blagostanja.