Ovo je prva od šest priča u seriji pod naslovom Prekretnice i čudesa: Baština svetaca posljednjih dana u Europi. Svaku je priču istražio i napisao James Perry, dr. sc., FHEA, povjesničar i pisac za Crkvu Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Nadolazeća knjiga »Sveci – svezak 3« uključivat će mnoge druge priče i događaje vezane za uspostavljanje Crkve u Europi.
Baština crkvene službe Arthura Wintera započela je u Engleskoj kada je u dobi od 16 godina od njega, tjedan dana nakon njegova krštenja, bilo zatraženo da dobrovoljno služi kao bilježnik svoje kongregacije. Kasnije ga je njegova vještina stenografskog pisanja dovela do cjeloživotnog služenja u Crkvi i osobnih suradništava s četvoricom predsjednika Crkve: Wilfordom Woodruffom, Lorenzom Snowom, Josephom F. Smithom i Heberom J. Grantom. Kao izvjestitelj i službeni stenograf, zabilježio je važne povijesne podatke o Crkvi. Njegovi doprinosi, poput mnogih drugih ranih svetaca posljednjih dana, unaprijedili su djelo Crkve u Europi i inozemstvu.
U kolovozu 1916. Arthur Winter prisustvovao je ukopu svojega sina Georgea koji je bio Arthurov najmlađi i posljednji sin. Sva šestorica njegovih sinova preminula su bilo kao djeca ili kao tinejdžeri u tragičnim okolnostima. Ovaj pedesetdvogodišnjak rodom iz Nottinghama stigao je u Utu 1883. godine i oženio se Hannahom Bytheway, mladom obraćenicom sveticom posljednjih dana iz Swanseaa u Walesu, u hramu Logan u prosincu 1885. Među njihovo osmero djece bile su dvije kćeri – Rosannah i Ruth – a Salt Lake City postao im je dom.
Arthur je rođen u Nottinghamu 1864. te je, nakon nekoliko godina školovanja, počeo raditi u dobi od 13 godina u skladištu čipke s prijateljem Johnom Wellsom. Arthuru religija nije bila zanimljiva te ga se nisu dojmile crkve koje je pohađao. Naposljetku je upoznao Crkvu i prisustvovao je sastanku sa svojim ocem. Arthur je postao zainteresiran za evanđelje i ubrzo poslije bio je kršten sa svojom majkom i sestrom. Međutim, njegov otac više nije bio zainteresiran za evanđeosku poruku te su ga neki od njegove braće progonili zbog njegove odluke da se pridruži Crkvi. Dana 1. studenog 1880., tjedan nakon njegova krštenja, Arthur je bio pozvan za bilježnika ogranka.
Arthur je počeo propovijedati evanđelje svojem prijatelju Johnu koji je u početku pružao otpor, ali je naposljetku primio vlastito osvjedočenje i bio je kršten. Dvojica su mladića bila sjajni prijatelji i u dobi od četrnaest godina odlučili su naučiti Pitmanovu stenografiju. Mislili su da bi im to moglo pomoći kasnije pa su dvojica dječaka provodila svoje večeri proučavajući knjigu. Mladići su razmjenjivali knjigu svaki dan kako bi je mogli naizmjence čitati. To je bila vještina koja će se pokazati neprocjenjivom u njegovim kasnijim promaknućima.
Osamnaest mjeseci kasnije, u Nottinghamu je bilo osnovano društvo za tiskanje vjerskih letaka, a kasnije te godine Arthur je postao savjetnik u predsjedništvu ogranka i predsjednik društva za tiskanje vjerskih letaka. Društva za tiskanje vjerskih letaka bila su osnovana diljem Britanske misije u raznim trenutcima u svrhu distribucije pisane riječi obnovljenom revnošću. Članovi i misionari radili su na razdavanju malih papirnatih letaka kako bi potaknuli zanimanje za Crkvu i pomogli misionarima pronaći ljude za podučavanje. Krajem 1882. bilo je osnovano prvo Društvo za uzajamno poboljšanje mladića u Nottinghamu, a Arthur je bio postavljen za savjetnika uz svoje druge pozive.
Arthur je bio razriješen svojih poziva nekoliko mjeseci kasnije kada je, zajedno sa svojom majkom i dvije sestre, napustio Liverpool u travnju 1883. i otišao za Utu. Njegov je otac dopustio da dio obitelji emigrira, no on je izgubio sav interes za Crkvu te je odlučio ostati u Nottinghamu. Arthuru je bilo osamnaest godina kada je obitelj Winter stigla u Utu. Nažalost, uvjeti su bili teški i nekoliko je mjeseci bio bez posla. U kolovozu 1883., Arthur je potrošio svoj posljednji novac na konzervu kamenica za svoju obitelj. Barem su se mogli počastiti s posljednjim novcem. Iste je večeri Arthur primio vijest da sljedeći dan treba doći u crkvene urede. Arthur je bio zaposlen kao pomoćnik zadužen za administratore Crkve i nešto više od tjedan dana kasnije bio je promaknut u izvjestitelja za Crkvu, što je bio do 1907. godine. Mladić je poznavao svakog proroka osobno – od Wilforda Woodruffa do Hebera J. Granta – te je bio službeni crkveni stenograf.
Kroz svoj je rad Arthur imao povlasticu putovati diljem Crkve i biti prisutan na važnim događajima. Arthur je bio s predsjednikom Lorenzom Snowom kada je on iznio svoj slavni govor o desetini u St. Georgeu u Uti u svibnju 1899. Godine 1902. bio je imenovan tajnikom Crkvenog odbora za obrazovanje. Godine 1905. Arthur je otputovao s predsjednikom Josephom F. Smithom u Sharon u Vermontu radi otkrivanja spomenika kojim se slavi rođenje proroka Josepha Smitha. Također je prisustvovao posvećenju hrama na Havajima 1919. godine. Povremeno je Arthur govorio u crkvenim tjednim radijskim prijenosima te je održavao govore u Tabernaklu. Možda je najznačajniji događaj u koji je Arthur bio uključen bio posvećenje hrama Salt Lake – događaj za koji je on bio službeni izvjestitelj.
Arthur je bio na čelu inovacija u Crkvi. Godine 1897. pomogao je predsjedniku Wilfordu Woodruffu da snimi svoje osvjedočenje u »stroj za govor«. Arthur je također bio prvi koji je koristio pisaći stroj i telefon u crkvenim uredima.
Godine 1930. Arthur je bio zadužen da obiđe Crkvu u Europi s Johnom Wellsom, svojim starim prijateljem i tadašnjim drugim savjetnikom u predsjedavajućem biskupstvu. Dvojica muškaraca obišla su Francusku, Englesku, Njemačku, Austriju, Dansku, Švedsku, Norvešku, Nizozemsku i Čehoslovačku dok su posjećivali članove, pregledavali zapise i sabirali opažanja o uvjetima u raznim zemljama. Zajedno su nadahnuli svetce i obraćali im se koristeći svoje priče o osobnom obraćenju kao dokaz dobra koje može doći iz djelovanja u vjeri i poslušnosti Božjim zapovijedima.
Nekoliko godina kasnije, dok je bio u posjeti UK-u 1937. godine na proslavama stogodišnjice Britanske misije, ponovno je iznio svoje osvjedočenje:
Moje svjedočenje vama, moja braćo i sestre, jest da je ovo djelo Gospodnje. Ovo je istinita Crkva i doći će vrijeme kada će svi ljudi, cijeli svijet, otkriti da je ovo doista Crkva Kristova. To nije crkva Josepha Smitha, to nije crkva Brighama Younga. To nije američka crkva niti je britanska crkva. To je sveopća Crkva. To je Crkva Božja.
Nakon njegova svjedočenja govorio je predsjednik J. Reuben Clark iz Prvog predsjedništva te je odao počast Arthuru:
Htio bih reći nešto o bratu Winteru koji vam se upravo obratio. Jedan od velikih darova Britanije djelu Crkve. Htio bih reći da je brat Winter bio izniman zbog svoje odanosti… Nijednom kralju nikada se nije služilo vjernije ni s većom odanošću, čak i do smrti, nego što je brat Winter to pokazao autoritetima Crkve s kojima je radio.
Arthur je preminuo tri godine kasnije, 1940., nakon 57 godina zaposlenja u Crkvi. Započevši sa oskudnim sredstvima, imao je produktivnu i uspješnu karijeru koja je gotovo neusporediva u Crkvi. Sjedio je u odborima istaknutih tvrtki i Sveučilišta Brighama Younga, bilježio je proročke poruke i bio uključen u neke od najznačajnijih događaja u povijesti Crkve tijekom devetnaestog i dvadesetog stoljeća.
Od prvih dana Crkve do suvremenih vremena, svetci posljednjih dana davali su svoje vrijeme, talente i vještine radu Crkve u Europi. Ako imate dodatne uvide o Arthuru Winteru, ili osobno iskustvo člana Crkve čiji bi doprinosi bili od interesa drugima u području Europa, molimo vas da podnesete svoje podatke ili priču na adresu EUAChurchHist@ChurchofJesusChrist.org.
