Tijekom posljednjih mjeseci svojega života, prorok Joseph Smith često je govorio o važnosti zastupničkih uredbi za pokojne.[i] U biti, djelo za naše pretke smatrao je vrlo važnim da je podučavao: »Spasenje, naime njihovo nužno je i bitno za spasenje naše… oni bez nas ne mogu postići savršenstvo – tako ni mi bez pokojnika svojih ne možemo postići savršenstvo.«[ii]
Lako možemo vidjeti kako zastupničko djelo našim precima omogućuje da postignu savršenstvo jer, bez nas, ne bi mogli primiti uredbe potrebne za njihovo spasenje. Ono što može biti teško shvatiti jest kako »naši pokojnici« mogu pomoći nama da postignemo savršenstvo? Dok ta referenca može biti uopćeni pojam koji označava pokojnike svih živih, također, može imati i osobnije značenje ohrabrujući svakoga od nas da pronađemo »naše [osobne] pokojnike« jer će nam to pomoći u našem napretku.
Pronalaženje predaka dovodi u naše živote Duha Ilijinog koji nas pročišćuje i jača. Znam to iz osobnog iskustva. Opsežni rad na rodoslovlju članova moje obitelji čini pronalaženje predaka za koje se mogu izvršiti hramske uredbe pravim izazovom. Nedavno mi je prijatelj, koji je stručnjak za obiteljsku povijest, pomogao pronaći pretka koji prethodno nije pronađen. Ne mogu ni opisati kako sam se osjećao toga dana. Dok sam pripremao njezino ime za hram, bio sam izvan sebe. Činilo se kao da je predugo čekala. Osjetio sam pročišćujući utjecaj Duha. Poput onih koji su slušali kralja Benjamina, moje se srce počelo mijenjati.[iii] Poželio sam biti boljom osobom. Želio sam biti vjeran kako bih ju jednog dana mogao vidjeti i zahvaliti joj što je dotaknula moj život.
Pronalaženje naših predaja jača i nas, jer kada proučavamo njihove živote vidimo lekcije koje se odnose i na naše živote. U zimu 1847. godine Russel King Homer nalazio se među svecima koji su naporno radili u Winter Quartersu i pripremali se za teško putovanje s Brighamom Youngom u Utu kasnije te godine. Tri dana prije nego je skupina krenula, starješina Heber C. Kimball, član Zbora dvanaestorice apostola, prišao je Russelu i zamolio ga da se žrtvuje. Russel je zamoljen na ostane i daruje svoja kola, zapregu i namirnice kako bi drugi mogli poći umjesto njega.[iv]
Vjerojatno je za Russela bilo teško gledati druge kako uzimaju njegove stvari i odlaze. Međutim, umjesto da se usprotivio ili osjećao ogorčeno zbog svoje situacije, jednostavno je nastavio dalje vjerujući da će sve poći nabolje. Tijekom sljedećih nekoliko godina, pomogao je tisućama svetaca u njihovim završnim pripremama i prijeđu preko ravnica do Ute. Naposljetku je, 1859. godine, krenuo na svoje posljednje putovanje na zapad vodeći skupinu s ručnim kolicima, gdje se nastanio sa svojom obitelji i proveo ostatak života.[v]
Kada se u životu suočim s razočaranjem ili trebam učiniti nešto što je teško, sjetim se svog pra pra pradjeda Russela Kinga. Umjesto da se oduprem izazovima preda mnom ili sam ogorčen radi njih, mogu ići naprijed poput njega s pouzdanjem da će sve ići nabolje. Na vrlo stvaran način, iskustva i pouke iz njegovog života mogu mi pomoći da poboljšam svoj vlastiti.
Nije čudno da je prorok Joseph često govorio o ovom temeljnom nauku. Pronalaženje »naših pokojnika« od ključne je važnosti za naše spasenje jer donosi Duha u naša srca i poučava nas lekcije koje unapređuju naše živote. Ovaj je nauk od suštinskog značaja za nas jer »oni bez nas ne mogu postići savršenstvo – tako ni mi bez pokojnika svojih ne možemo postići savršenstvo«.
[i] Nauk i savezi 128:1
[ii] Nauk i savezi 128:15
[iii] Vidi Mosija 5:2
[iv] History of Russel King Homer, William E. Homer, 2015., str. 61
[v] Vidi lds.org, Mormon Pioneer Overland Travel