Kada je Gospodin podučio Adama o naumu sreće, Mojsije je zapisao: »I gle, sve ima sliku svoju, i sve je stvoreno i načinjeno da svjedoči o meni, i ono što je vremenito, i ono što je duhovno; ono što je na nebesima gore, i ono što je na zemlji, i ono što je u zemlji, i ono što je pod zemljom, i gore i dolje: sve svjedoči o meni.«[1]
Najsvetija mjesta koja imamo na zemlji su hramovi, koji iznose svjedočanstvo o središnjoj ulozi Spasitelja u hramskom bogoštovlju. Sljedeće su rečenice upisane na ulazu u hram: »Svetost Gospodinu« i »Dom Gospodnji«.
Kad se Spasitelj Isus Krist ukazao Nefijcima, pozvao je svu djecu da mu se pridruže i izvješće opisuje: »Tako oni dovedoše dječicu svoju i staviše ih na zemlju uokolo njega, a Isus stajaše u sredini; i mnoštvo se povuče sve mu sva ne bijahu dovedena.«[2]
Stoga, jedan od blagoslova hrama je biti dovedeni njemu kako bismo bili u njegovoj nazočnosti te moći učiti od njega i s njim, kako bismo postali poput njega.
U hramu učimo o svrsi života, tko smo, odakle smo došli, zašto smo ovdje i kamo ćemo ići nakon ovog života.
Primjenjujući ova učenja tijekom našeg života, kao posjetitelji hrama, svatko od nas također sklapa sveta obećanja s Gospodinom nazvana savezi.
Takvi savezi uključuju poslušnost Bogu, slijeđenje Isusa Krista, moralnu čistoću i posvećenje vremena i talenata služenju Gospodinu.
Ove obaveze postaju smjernice za naš svakodnevni život. Poštivanje ovih svetih saveza donosi nam više mira, radosti i blagoslova u ovom životu dok nastojimo vratiti se živjeti s Bogom zauvijek.
Jedan od blagoslova odlazaka u hram osjećaj je spokoja, molitve i promišljanja, poslan u Nebo, gdje možemo živjeti zauvijek s našom obitelji u nazočnosti našeg Nebeskog Oca i Isusa Krista.
Još jedan veliki blagoslov ispunjenje je proroštva proroka Malahije: »Evo, poslat ću vam proroka Iliju prije nego dođe Dan Jahvin, dan velik i strašan.
On će obratiti srce otaca k sinovima, a srce sinova k ocima, da ne dođem i ne udarim prokletstvom zemlju.«[3]
Kad je Isus Krist bio kršten, pokazao je svoju predanost da će slušati sve Božje zapovijedi. Kasnije, Isus je naučavao da je krštenje nužno za ulazak u kraljevstvo Božje. Dakle, što s onim ljudima koji su umrli bez krštenja?
U hramu se krštenje i druge ključne uredbe vrše u ime ljudi koji su umrli bez te prilike. Takve uredbe donose spasonosnu milost Isusa Krista svim ljudima. Ovo služenje u ime drugih čini se s ljubavlju i pošto sveci posljednjih dana vjeruju da se život nastavlja nakon smrti, oni također vjeruju da su ljudi koji su umrli svjesni uredbi izvršenih za njih i slobodni su odlučiti hoće li ih prihvatiti ili ne.
Kroz istraživanje obiteljske povijesti, sveci posljednjih dana traže podatke o svojim precima i nose imena u hram kako bi izvršili uredbe za njih.
Kada je trenutno Prvo predsjedništvo bilo pozvano, predsjednik Russell M. Nelson je rekao: »Svatko od nas stremi… biti podareni moću u domu Gospodnjem, zapečaćeni kao obitelji, vjerni savezima koje smo sklopili u hramu koji nas osposobljuju za najveći božji dar – onaj vječnog života… Vaše bogoštovlje u hramu… blagoslovit će vas s uvećanom osobnom objavom.« [4]
Pozivam sve da uživaju u ovim blagoslovima i obećanjima odlazeći u hram.
[1] Dragocjeni Biser, Mojsije 6:63
[2] Mormonova knjiga, 3 Nefi 17:12
[3] Stari zavjet, Malahija 3:23–24
[4] https://www.churchofjesuschrist.org/broadcasts/article/first-presidency-message/2018/01/introduction-to-the-first-presidency?lang=eng
