Jedna od mojih osobnih tradicija tijekom tjedana prije Božića jest slušanje oratorija »Mesija« Georga Friderica Handela dok se vozim na posao. Ovaj oratorij sastoji se od tri dijela i iznosi priču o kršćanskom Spasenju, počevši s objavama o Isusu Kristu koje se nalaze u Starom zavjetu, zatim govori o njegovom životu kao ispunjenju ovih proroštava, njegovom rođenju, njegovoj smrti na križu i potom o njegovom Drugom dolasku. Jedan središnji odlomak u Mesiji sastoji se od nekih stihova iz Izaije 9 koji su uglazbljeni. Neka se važna načela ističu, pogotovo:
- Svi mi ponekad hodamo u tami – u Kristu pronalazimo svjetlo
»Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja.« (Izaija 9:1)
Svi mi doživljavamo vremena tame i izazova i ova je godina obilježena veoma posebnim teškoćama. Mnogi su doživjeli kako izgleda osjećati usamljenost i bojati se budućnosti. Kristovo rođenje daje nam nadu. U Kristu pronalazimo svjetlo čak i kada se sve oko nas čini tamnim. On je svjetlo svijeta i može biti svjetlo za svakoga od nas budemo li samo slijedili njegovo svjetlo (vidi starješina Quentin L. Cook, »Gospodin je moje svjetlo«, travanj 2015.).
- Pronalazimo istinsku radost u poruci Isusa Krista
»Ti si radost umnožio, uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se ljudi raduju žetvi, ko što kliču kad se dijeli plijen.« (Izaija 9:2)
Ponekad me moji kolege, a i članovi Crkve, pitaju zašto sam sretna osoba. U svom životu također doživljavam izazove i ne ispada sve onako kako bih želio ili očekivao. Međutim, kroz Krista, možemo imati vječni pogled i naizgled veliki izazovi mogu izgledati veoma drugačije iz tog pogleda. Njegovo evanđelje – njegova radosna vijest i radost – pokazuje nam da tamu uvijek prati svjetlo i da je njegova je milost dostatna za sve nas (vidi 2 Korinćanima 12:9). To mi donosi radost!
- U Kristu možemo pronaći snagu: On daje odgovore na temeljna pitanja našeg života
»Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni.« (Izaija 9:5)
Krist je zaista divni savjetnik. Iskoristimo ovaj dar kada se osjećamo nesigurnima, nastojmo zaista »Čuti ga« (vidi govor predsjednika Russella M. Nelsona »Čuj ga«, Opći sabor, travanj 2020.). On je naš Spasitelj i Otkupitelj ne samo za vječnost, on nam također može pomoći u našem svakodnevnom životu. Alma je opisao da će on »ići, trpeći boli i nevolje i iskušenja svih vrsta; i… on [će] uzeti na se boli i bolesti naroda svojega… kako bi se nutrina njegova ispunila milosrđem… da bi znao po tijelu kako pomagati narodu svojemu u skladu sa slabostima njihovim«. (Alma 7:11, 12) Uvijek se možemo osloniti na Krista!
- Krist je Knez mironosni; on bi nam trebao biti središte tijekom Božića
»Nadaleko vlast će mu se sterat, i miru neće biti kraja nad prijestoljem Davidovim, nad kraljevstvom njegovim: učvrstit će ga i utvrdit u pravu i pravednosti. Od sada i dovijeka.« (Izaija 9:6)
Krist je Knez mironosni. Kada aktivno tražimo njegov mir u našim domovima tijekom razdoblja Božića, naš Božić neće biti samo divan, postat će izvor duhovne snage.
Starješina Uchtdorf opisao je to načelo veoma slikovito: »Ponekad se čini da su naši napori da imamo savršeno razdoblje Božića poput igre Jenga – znate, one koju igramo s malim drvenim blokovima koji su opasno složeni u kulu. Dok nastojimo povećati visinu kule, izvlačimo jedan drveni blok prije nego što ga možemo staviti na vrh delikatne građevine.
Svaki od tih malih drvenih blokova simbol je savršenih božićnih događaja koje tako očajnički želimo imati. Imamo u umu sliku kako sve treba biti – savršeno drvce, savršena svjetla, savršeni darovi i savršeni obiteljski događaji. Možda bismo željeli i ponoviti neki magični trenutak kojeg se sjećamo iz prošlih Božića i ništa osim savršenstva neće dostajati.
Prije ili kasnije događa se nešto neugodno – drveni se blokovi ruše, zavjese se zapale, purica izgori, džemper je krive veličine, u igračkama nema baterija, djeca se svađaju, pritisak raste – a savršeni Božić koji smo zamislili, čarolija koju smo namjeravali stvoriti, ruši se oko nas. Kao rezultat, Božićno razdoblje često je vrijeme stresa, tjeskobe, frustracije i možda čak razočaranja.
Ali tada, budemo li samo voljni otvoriti svoja srca i umove duhu Božića, prepoznat ćemo divne stvari koje se događaju oko nas, koje će usmjeriti ili preusmjeriti našu pažnju na ono što je uzvišeno. To je obično nešto maleno – pročitamo stih iz Svetih pisama; čujemo svetu božićnu pjesmu i zaista poslušamo, možda prvi put, njezine riječi; ili svjedočimo iskrenom izrazu ljubavi. Na ovaj ili onaj način Duh dodirne naše srce i mi vidimo da je Božić, u svojoj srži, puno otporniji i trajniji od mnogih manjih stvari u životu koje previše često koristimo kako bismo ga ukrasili.« (Starješina Dieter F. Uchtdorf, »Of Curtains, Contentment, and Christmas«, Božićni sastanak duhovne misli 2011.)
Sva ova posebna iskustva koja povezujemo s Božićem izraz su ljubavi koju Bog osjeća za nas, koju mogu osjetiti uvijek iznova, pogotovo tijekom razdoblja Božića:
»Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.« (Ivan 3:16.)
Sjetimo se ove godine, u ovom božićnom razdoblju, onoga što je najvažnije: To je ova ljubav koju Bog osjeća za svakoga od nas!