Izaija, propovijedajući poslanje Spasitelja Isusa Krista, rekao je: ʽ[On] me posla [] da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjevima; da navijestim godinu milosti Jahvine i dan odmazde Boga našega; da razveselim ožalošćene na Sionuʼ.1
Alma, koji je pobjegao od svećenika kralja Noe, nastavio je propovijedati evanđelje u skrovitosti. Oni koji su vjerovali otišli su s njim do voda Mormonovih gdje su mnogi izrazili želju da budu kršteni. Alma zatim objašnjava što uistinu znači biti učenik Isusa Krista; ponijeti jedan drugome bremena, da bi bila laka; tugovati s onima koji tuguju; da, i tješiti one koji trebaju utjehu.2
Te slične poruke obje ilustriraju da će naše smrtnčko iskustvo donijeti izazove i boli za svakoga od nas, te da imamo svetu odgovornost brinuti se jedni za druge tijekom tih vremena.
Prije mnogo godina, naš četverogodišnji sin bio je uključen u ozbiljnu nesreću daleko od kuće. Kada je bio dovoljno dobro za premještaj u mjesnu bolnicu, stiglo je pismo kroz naša vrata od drage sestre iz našeg odjela u kojem je bilo navedeno tko će donositi obroke kojim danima, tko će voditi ostatak naše djece u školu i iz škole, tko će oprati naše rublje, itd. Nekoliko dana kasnije, moja je supruga također bila u bolnici rađajući našega najmlađeg sina. S njom na jednom kraju bolnice, s našim sinom na drugom kraju bolnice i sa četvero ostale djece o kojima se treba brinuti, ta sestra koja je predviđala naše potrebe i pružala nam podršku bila je jako, jako cijenjena tijekom tih šest teških tjedana.
Ali što je s onim vremenima kada se od nas traži da volimo i brinemo o onima koje ne poznajemo, koji su različiti od nas, koji možda žive na načine s kojima se ne slažemo? Što je s onima koji se možda čine nedostojnima naše pomoći? U tim situacijama, predsjednik M. Russell Ballard nas je podsjetio: »Trebamo suosjećajno prihvatiti Božju djecu i eliminirati bilo kakve predrasude, uključujući rasizam, seksizam i nacionalizam.«
Nedavno sam čitao objavu na društvenim mrežama o mjesnoj političarki iz drugog dijela svijeta koja je prerano preminula od raka. Neki komentari su izrazili iskreno žaljenje, a drugi, koji se očigledno nisu slagali s njezinom politikom, komentirali su s manjim suosjećanjem. Zatim je netko napisao sljedeće što mi se činilo dubokoumnim. »Nemamo empatiju prema ljudima zbog onoga tko su oni. Imamo empatiju prema ljudima zbog toga tko smo mi. Ako ti nedostaje empatije, to govori o tvojem karakteru, a ne o njihovom.« Zaista mudri savjeti.
Naš svijet čini se sve skloniji usredotočiti se na sebe, brzo suditi i jednako brzo koriti i napadati one s drugačijim mišljenjima. Ipak, kada su ga pitali koja je najvažnija zapovijed, Spasitelj je odgovorio: ʽLjubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom! To je najveća i prva zapovijed. Druga je toj jednaka: ʽLjubi bližnjega svoga kao samoga sebe!ʼ Imajte na umu da, iako je to nazvao drugom zapovijedi, također je rekao da je ʽtoj jednakaʼ.4 Starješina William R. Bradford iz Sedamdesetorice jednom je rekao: »Od svih utjecaja koji uzrokuju da ljudi biraju pogrešno, sebičnost je nesumnjivo najjača. Gdje postoji sebičnost, Duh je Gospodnji odsutan.«5
Za one koji stvarno žele slijediti Isusa Krista, gledati prema van, skrbiti se za potrebite jest možda najosnovnija karakteristika koju trebamo razviti kako bismo postali istinski učenici. Razvijanje empatije, ili ljubavi, prema svoj Božjoj djeci bez obzira na to tko su, odakle dolaze ili što vjeruju, omogućit će nam da s povjerenjem stojimo pred Bogom.6
Nastojmo svi razvijati te karakteristike, skrbiti se za potrebite i uvijek se ponašati s milošću, skromnošću i ljubaznošću prema svoj Božjoj djeci.
-
Izaija 61:1-2
-
Mosija 18:8-9
-
M. Russell Ballard »The Trek Continues!« Opći sabor u listopadu 2017.
-
Matej 22:37-39
-
starješina William R. Bradford BYU Speeches 3. lipnja 2003.
-
Nauk i savezi 121:45