Mark W. Hofmann bio je trgovac rijetkim dokumentima i vješt krivotvoritelj koji je iskoristio javno zanimanje za povijest svetaca posljednjih dana i američku povijest prodavajući autentične, promijenjene i krivotvorene povijesne dokumente početkom 1980-tih. Godine 1985., očito zabrinut da će njegova prevara biti otkrivena, Hofmann je upotrijebio bombe u kućnoj izradi kako bi ubio dvoje ljudi, uključujući jednog svog klijenta.
Mnoge Hofmannove krivotvorine bile su usmjerene na povijest svetaca posljednjih dana. Hofmann je bio član Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana koji je privatno prestao vjerovati u Boga. U svojim dvadesetim godinama počeo se zanimati za povijesna djela o povijesti Crkve i bio je upoznat s dokumentima koji su bili spomenuti u povijesnim zapisima, ali koji nikada nisu bili pronađeni, poput primjerka znakova iz Mormonove knjige koji je Martin Harris odnio izučavatelju klasike Charlesu Anthonu.1 Godine 1980. Hofmann je tvrdio da je pronašao primjerak ovoga prijepisa složen i smješten između stranica Biblije kralja Jamesa iz 17. stoljeća. Znanstvenici koji su procijenili dokument vjerovali su da je autentičan na temelju dosljednosti rukopisa s drugim potvrđenim uzorcima pisanja Josepha Smitha te s Anthonovim opisima znakova. Prihvaćanje ove krivotvorine lansiralo je Hofmannovu karijeru kao trgovca rijetkim knjigama i rukopisima.
Razne tehnike pomogle su Hofmannu uvjeriti znanstvenike da su njegove krivotvorine bile stvarne. Pažljivo je birao projekte usmjeravajući se na dokumente koji su jednom vjerojatno postojali te je opsežno proučavao njihov kontekst. Krao je papir i druge materijale iz tog razdoblja iz arhiva, izrađivao vlastitu tintu i umjetno je činio starijom te bi pažljivo rekonstruirao poštanske žigove kako bi pomogao da njegove krivotvorine prođu kontrolu provjeritelja vjerodostojnosti dokumenata. Proučavao je jedinstvenosti rukopisa autora i mogao ga je reproducirati sa zapanjujućom točnošću. Njegovo povijesno istraživanje i literarne sposobnosti omogućili su mu načiniti dokumente koji su odražavali očekivane uzorke stila, tona i sadržaja. Stvarao je uvjerljive priče o porijeklu i izvoru dokumenata, ponekad unaprijed podmećući manje važnu krivotvorinu kako bi potvrdila kasniju istaknutiju. Stjecao je autentične rijetke dokumente prihvaćajući ih kao naplatu za prodaju i zatim je oglašavao i autentične i krivotvorene materijale. Ponekad bi napravio male promjene na autentičnim dokumentima ili materijalima koje bi povećale njihovu vrijednost. Brojni su znanstvenici iz različitih polja ne znajući potvrdili vjerodostojnost Hofmannovih krivotvorina.
Hofmannove krivotvorine uključivale su dokumente ranih američkih političara i književnika, od svakodnevnih dokumenata s krivotvorenim potpisima do kratkih literarnih djela. Hofmann je krivotvorio nekoliko dokumenata povezanih s Crkvom, uključujući pisma Josepha Smitha, Lucy Mack Smith i Davida Whitmera, među mnogim drugima. Stvorio je nekoliko krivotvorina usmjerenih na provokativne aspekte povijesti Crkve, nadajući se da će podjariti prijepor. Krivotvorio je blagoslov koji je Joseph Smith navodno dao svojem sinu Josephu Smithu III imenujući ga nasljednikom svog oca. Također je krivotvorio pismo Martina Harrisa iz 1830. (poznato kao »daždevnjakovo pismo«), koje opisuje uključenost Josepha Smitha u prakticiranje narodne magije.2 Hofmann je svojim krivotvorinama obmanuo ne samo vođe Crkve i povjesničare, već i svoju obitelj i prijatelje, arhivare i knjižničare te druge stručnjake. Crkva je pribavila nekoliko njegovih dokumenata i njegove su krivotvorine postale tema i znanstvenog istraživanja i javne rasprave.
Godine 1985. Hofmann je počeo pregovarati o prodaji krivotvorenog dokumenta Knjižnici kongresa za 1,5 milijuna dolara. U to su vrijeme Hofmannovi troškovi za putovanja, luksuz, rijetke knjige i materijale za krivotvorenje nadmašivali njegov značajan prihod. Drugi su klijenti počeli tražiti predmete za koje je Hofmann prihvatio isplatu ali ih još nije izručio. Bojeći se otkrivanja pod pritiskom, Hofmann je isporučio paket s bombom u kućnoj izradi koja je ubila kolekcionara Stevena F. Christensena. Hofmann je obećao Christensenu zbirku dokumenata otuđenog ranog apostola Williama McLellina, ali ih nije isporučio. Kako bi preusmjerio pažnju istražitelja od sebe i prema Christensenovim drugim poslovnim aktivnostima, Hofmann je isporučio drugu bombu u dom J. Garyja Sheetsa, Christensenovog poslovnog suradnika, koja je ubila Sheetsovu ženu Kathy. Sljedećeg dana, blizu Hramskog trga, treća je bomba eksplodirala u Hofmannovom automobilu prije nego što ju je mogao isporučiti neidentificiranoj žrtvi. Ta je detonacija brzo dovela policiju do optužujućih dokaza koji su povezali Hofmanna s bombama. Forenzički stručnjaci ispitali su Hofmannove krivotvorine i otkrili su dokaze da je on učinio tintu starijom na umjetan način. On je naposljetku priznao ubojstva i krivotvorine i primio je kaznu od pet godina do doživotnog zatvora, uz preporuku suca da nikada ne bude pušten.
Najveće su tragedije povezane s Hofmannovim krivotvorinama smrti Kathy Sheets i Stevena Christensena. Krivotvorine su također stvorile izazove za rad kolekcionara i trgovaca rukopisima i knjigama, povjesničara i arhivista. Iako je policijska istraga povezala Hofmanna s brojnim krivotvorinama, njegove mreže trgovine otežale su praćenje raspona i lokacija njegovog rada. Na primjer, dvanaest godina nakon napada bombama, dokument, za kojeg su stručnjaci vjerovali da je autentična pjesma Emily Dickinson, bio je povezan s Hofmannom. Krive pretpostavke nadahnute Hofmannovim dokumentima ili navodima koje su naposljetku vodile do njegovih izmišljenih dokaza još uvijek iskrivljuju neke prikaze povijesti svetaca posljednjih dana.
Od 1980-tih Crkva je iscrpno objavljivala radove o svojoj ranoj povijesti, pomažući njegovati veće razumijevanje nekih manje poznatih povijesnih događaja koje je Hofmann iskoristio u svojim krivotvorinama kako bi bacio negativno svjetlo na Crkvu. Povjesničari i arhivisti Crkve također su primjenjivali veću budnost u potkrepljujućim tvrdnjama o porijeklu dokumenata i povijesnom kontekstu s drugim dokazima. Objavljivanje i digitalizacija dokumenata Josepha Smitha i mnogih drugih važnih zbirki dokumenata pomogli su proširiti temelj iz kojega se može procijeniti nova otkrića.
Crkveni izvori
Dallin H. Oaks, »Recent Events Involving Church History and Forged Documents«, Ensign, listopad 1987., 63.
»Church Releases Statement on Mark Hofmann Interviews«, Ensign, listopad 1987., 78. – 79.
»Document Dealer Confesses«, Ensign, travanj 1987., 77.
»Fraudulent Documents from Forger Mark Hofmann Noted«, Ensign, listopad 1987., 79.
Bibliografija
Richard E. Turley Jr., Victims: The LDS Church and the Mark Hofmann Case (Urbana: Sveučilište Illinoisa, 1992.)
Sheri Dew, Go Forward with Faith: The Biography of Gordon B. Hinckley (Salt Lake City: Deseret Book, 1996.), 425. – 432.