Iz pilotske kabine do propovjedaonice: 50 godina leta

Vođen dječačkim snom o letenju zrakoplovima, pridružio se zračnim snagama svoje domovine, Njemačke, 1959. godine. Pola stoljeća kasnije, gleda unatrag na svoju karijeru u avijaciji koja je počela s osvajanjem njemačkih i američkih krila. Imao je obuku u Zračnim snagama Sjedinjenih Država od 1960. do 1962. godine, diplomirao kao najbolji u klasi i služio šest godina kao borbeni pilot u Zračnim snagama Njemačke. Nakon što je napustio vojsku, radio je kao pilot za njemačku zrakoplovnu kompaniju Lufthansa. Kada je umirovljen 1996. godine, dvije godine nakon što je dobio poziv da bude član u Prvom zboru Sedamdesetorice, bio je stariji potpredsjednik za operacije letenja i glavni pilot Lufthanse. Također je bio predsjednik odbora zrakoplovnog prijevoza Međunarodne udruge zračnog prijevoza.
Predsjednik Uchtdorf, drugi savjetnik u Prvom predsjedništvu, još uvijek voli letjeti, no njegovi su interesi dalje od neba kojim je krstario kao pilot. Njegova je pozornost usmjerena ka nebesima.
U intervjuu za časopis Church News, predsjednik Uchtdorf je govorio o svojoj obuci za borbenog pilota u Big Springu, u Teksasu, te u zračnoj bazi Luke u Arizoni. Bio je jedini svetac posljednjih dana među devetoricom Nijemaca koji su se obučavali u Zračnim snagama Sjedinjenih Država.

U Big Springu sveci posljednjih dana su održavali sastanke na kojima je prisustvovalo američko osoblje koje je tamo bilo stacionirano i neki mjesni članovi. Aktivno je sudjelovao u ogranku i veliki dio svog slobodnog vremena provodio je na izgradnji kapele u ogranku, što je bila prva etapa sastajališta SPD-a koje se danas koristi.

Mjesni članovi su ga rado primali u svojim domovima. S ljubavlju je govorio o predsjedniku ogranka i njegovoj supruzi, Robertu and Pat Allen. »Imali su mladu obitelj i malu kuću u bazi. Kada ne bih bio u kapeli ili radio nešto drugo, došao bih kod njih da ih pozdravim, sjeo bih na kauč i osjećao bih se kao kod kuće«, rekao je predsjednik Uchtdorf.

»Često bi moji kolege iz Njemačke rekli: ‘Lako je tebi. Ovdje imaš nešto poput obitelji.’ A primjedba koju sam slušao cijeli svoj život, bila je: ‘Imaš svoju vjeru, imaš svoju crkvu.’ '

Kada je bio prebačen u Zračnu luku Luke u Arizoni zbog obuke o artiljeriji, posjećivao je odjel Glendale gdje je danas okol Glednale Arizona.

»Biskup je bio vrlo ljubazan«, rekao je predsjednik Uchtdorf. »Za kratko vrijeme koliko sam tamo bio, oko tri mjeseca, dao mi je poziv. Trebao sam podučavati 15-16-godišnjake.

Bio sam u zračnoj bazi Luke bacajući bombe, ispaljujući rakete i gađajući mete svaki dan, a navečer bih često vozio do mirnog utočišta hrama u Mesi. Tamo sam dobio svoje podarivanje.

»U obraćanju prilikom posvećivanja hrama Oquirrh Mountain u Utahu, rekao sam da me je zračna baza Luke pripremila za borbu, no da sam u hramu naučio načela koja su me pripremila za životnu borbu s načelima koje se tamo podučavaju. To je istinska spremnost za borbu.«

Nakon povratka u Njemačku, u prosincu 1962. oženio se s Harriet Reich. Oni su roditelji dvoje djece i imaju šestoro unučadi.

Godine 1975. predsjednik Uchtdorf je postao voditelj pilotske škole Lufthanse u Goodyearu, Arizona. On i sestra Uchtdorf kupili su kuću u Glendaleu gdje su živjeli do 1978. godine kada su se vratili u Njemačku.

Kada je dobio poziv za predsjednika okola Frankfurt u Njemačkoj 1985. godine, rekao je, savjetovao je članove da planiraju otići na misiju nakon umirovljenja.

»Harriet i ja smo sanjali da ćemo otići na misiju kada ja idem u mirovinu«, rekao je. »Lufthansa mi je nudila mogućnost da idem u mirovinu s 55 godina, pa to je bio naš plan. No, kada sam imao 53 godine dobio sam poziv kao vrhovni autoritet. Naš plan se nije sasvim ostvario. Još uvijek sam radio puno radno vrijeme za Lufthansu i služio kao član Zbora sedamdesetorice. Otišao sam u mirovinu s 55 godina i od tada sam vrhovni autoritet.

Moj je zadnji let za Lufthansu bio u zrakoplovu 747 i vratio sam se u Frankfurt zajedno s Harriet u pilotskoj kabini. Sletjeli smo u zračnoj luci u Frankfurtu. Tim za dobrodošlicu je bio tamo, a među njima naša obitelj i naša djeca s velikim natpisom ‘Na novim horizontima’.

»Mogao sam letjeti do svoje 60. godine, no želio sam otići u mirovinu kako bih bolje ispunio svoj poziv. Neki su ljudi pitali: ‘Hoćeš li nastaviti s letenjem? Hoćeš li barem zadržati svoju dozvolu za letenje?’
»Dugo sam razmišljao o tome jer volim letjeti. Imao sam najbolje zanimanje koje možete zamisliti. Uvijek sam govorio da je to ‘najbolje plaćeni hobi’. No, rekao sam: ‘Ne, to je dio moga života koji ostaje iza mene. Sada dolazi nova faza, novi dio moga života.’ Harriet je rekla: ‘O, nedostajat će ti letenje jer ga voliš tako puno.’«

S umirovljenjem, rekao je, lako je napravio prebacivanje ‘iz pilotske kabine do propovjedaonice’.
»Moram reći da dok služim puno radno vrijeme ni za trenutak mi nije nedostajalo letenje.«

Godine 2007. on i sestra Uchtdorf su prisustvovali na ponovnom susretu klase u zračnoj bazi Luke u Arizoni.

»Bilo je to 25 godina nakon diplomiranja u Lukeu«, rekao je. »Borbeni zrakoplovi F-84 s kojima smo tada letjeli sada se nalaze u muzejima. Na susretu klase u Lukeu vidjeli smo kako F-16 leti. Otišli smo do piste i susreli se s pilotima. Sve je bilo vrlo zanimljivo. Moji prijatelji iz klase bili su tamo sa svojim suprugama. Oni nisu bili članovi Crkve, pa sam ih odveo u centar za posjetitelje na hramskom zemljištu u Mesi. Misionari su pomagali u držanju prezentacija, a neki mjesni članovi su pomogli da im pokažemo koje su aktivnosti Crkve. To su učinili izvrsno i grupa je bila zadivljena.«

Po povratku u Salt Lake City, predsjednik Uchtdorf kaže da je počeo misliti o divnim muškarcima i ženama u oružanim snagama koji tako dobro služe svojoj zemlji. Razmišljao je o onima koji služe u Nacionalnoj gardi Zračnih snaga Utaha. U veljači ove godine govorio je na višekonfesionalnom domjenku u bazi. U svibnju je ponovo obišao bazu i posjetio je 151. zračnu jedinicu. Vozio se u zrakoplovnom tankeru KC-135 koji može napuniti gorivom bilo koji zrakoplov Zračnih snaga ili Mornarice Sjedinjenih Država bilo gdje u svijetu.

Njegov je posljednji povratak nebeskim prostranstvima u vojnoj avijaciji bio let u srpnju zrakoplovom F-16 u zračnoj bazi Hill u Utahu. Dobio je poziv zbog svog položaja kao civilni vođa u međunarodnoj avijaciji - njegove uloge kao glavnog pilota i starijeg potpredsjednika Lufthanse, uključujući odgovornost za operacije letenja diljem svijeta i bliske veze sa zajednicama u Sjedinjenim Državama i u svijetu.
Dvije osobe u zračnoj bazi Hill koje su posebice pomogle bili su pukovnik Col. T.G. George, direktor operacija, i pukovnik Travis Rex (čiji je pozivni znak T-Rex), pilot koji je letio s predsjednikom Uchtdorfom u zrakoplovu F-16.

Predsjednik Uchtdorf je rekao da je letenje bilo uzbudljivo. »T-Rex mi je pokazao gotovo sve što piloti danas rade. Podsjetio me na predivne stvari koje sam nekada radio, i omogućio mi je vidjeti što sve oni danas mogu napraviti u ovim čudesnim zrakoplovima.«

Prije leta imao je tjelesni pregled »u 9-G okolišu«. Predsjednik Uchtdorf je rekao: »T-Rex ga je držao malo ispod 6-G. Prošao sam kroz to bolje nego što sam mislio da ću moći sa svim G-silama, no i shvatio sam da je to nešto za čvrste, mlade ljude.

Bio je to tako radostan i dojmljiv let. Smatram da je to neko zaokruživanje moje letačke karijere, imati povlasticu letjeti u tako izvrsnom zrakoplovu s tako izvrsnim pilotima koji su istinski ratnici za svoje vrijednosti, za svoju zemlju, za slobodu, za poslanje koje imaju.«

Predsjednik Uchtdorf je rekao da su njegovi letovi posljednjih mjeseci s Nacionalnom gardom Zračnih snaga Utaha i u bazi Hill bili uzbudljivi i dojmljivi, no da je u njegovim mislima najdublje ostala urezana njegova povezanost s muškarcima i ženama koji služe svojoj zemlji velikom odanošću i privrženošću. »Oni imaju moje najdublje divljenje i poštovanje.«