Ponekad preklinjemo Gospodina za određeni odgovor… a on ne dođe kako smo očekivali ili se čini kao da nikada neće ni doći.
Postoje trenutci kada se nebo čini nijemim. I ta tišina može postati naporna — teret — posebice kada naša snaga zakaže.
Tijekom jednog zaduženja, podijelio sam obrok s čudesnim mladim odraslim osobama koje su se pripremale voditi ZSM i naučio lekciju koju neću zaboraviti.
Mladić s darom za glazbu rekao mi je da ponekad traži vodstvo od Gospodina i ne nalazi jasan odgovor. Stoga, čak i s nesigurnošću, on ide naprijed u vjeri, nastojeći činiti najbolje što može. Te »nebeske tišine« mogu biti naporne, možemo se osjećati izgubljenima ili misliti da nas Bog ne čuje.
Nastavio je govoreći da je jednoga dana shvatio nešto: u glazbi predasi nisu pogreška, oni su dio glazbe. Oni daju oblik i značenje tom djelu. Bez stanki, nema disanja niti oblika, bez njih nema ni melodije. I osjećao je da u Gospodinovoj »glazbi« neke tišine također imaju svrhu: one su uključene u veće djelo.
Sam Gospodin podučava da njegov način govora nije uvijek dramatičan. Iz Ilijinog iskustva učimo da Gospodin nije bio u silnom vihoru, ni u potresu, ni u ognju, već u »šapat[u] lagano[m] i blag[om]«(1). Ponekad postoji čak i stanka. I u tom prostoru Gospodin može oblikovati nešto u nama: poniznost, strpljenje, povjerenje.
No šutnja ne znači da smo ostavljeni.
U Izaiji čitamo: »[T]ebe ja zaboraviti neću. Gle, u dlanove sam te svoje urezao«(2). A u Hebrejima Gospodin potvrđuje: »Sigurno te neću ostaviti; nipošto te neću zapustiti«(3). Bog ne voli ljude »općenito«. On voli svoju djecu jedno po jedno i on zna pojedinosti našeg života i želje naše duše.
Zato Mormonova knjiga spominje »nježna milosrđa Gospodnja«(4). To su mali, ali stvarni podsjetnici koje Gospodin šalje kako bi rekao: »Ovdje sam.« Ponekad ne dolaze kao trenutačno rješenje, već kao podrška: potvrda, svjetlo koje ponovno budi nadu.
Netko meni vrlo poseban iznio je nedavno iskustvo. Nakon dugo vremena »nebeskih tišina«, držati se vjere postalo je naporno. Jedne nedjelje nije htjela ići u crkvu, ali je odlučila slijediti svoj unutarnji glas i poduzeti jedan korak: biti prisutna, čak i ako joj je vjera bila »mala«.
I tamo joj je Gospodin, u nečemu jednostavnom i gotovo običnom, dao nježno milosrđe. Gledala je mladića sa značajnim izazovima kako poslužuje sakrament, potpomognut brigom i bezuvjetnom ljubavlju svojeg oca. Ništa spektakularno. Ništa veliko. No bila je to jasna i osobna poruka, kao da joj se nebo obraćalo na njezinu vlasitom »duhovnom jeziku« i reklo: »Ovdje sam. Vidim te. Znam kako se osjećaš. Volim te.«
Tu je bit svega: ta nježna milosrđa nisu slučajna. Ona su znaci ljubavi omogućeni Pomirenjem Spasitelja Isusa Krista.
Ponekad govorimo o Pomirenju samo u smislu oprosta, ono to i jest — veličanstveno. Ali Pomirenje je također osnažujuća moć: moć izdržati, ustati, ustrajati i ponovno pokušati.
Alma je to jasno podučio: Spasitelj je uzeo na sebe »boli i nevolje i iskušenja« da bi »znao po tijelu kako pomagati narodu svojemu«(5). Pomagati znači pružiti pomoć odmah, u pravom trenutku, na određeni način za koji zna da nam je potreban. Gospodin ne uklanja uvijek breme odmah, ali on obećava: »Olakšati [ću] bremena… vaša… da biste mogli znati zasigurno da ja… pohađam narod svoj u nevoljama njihovim«(6).
Ako proživljavate nebesku tišinu i čekate odgovor koji ne dolazi s jasnoćom, nemojte odustati. Nemojte miješati stanku s odsutnošću.
Ponekad je tišina dio Gospodinove glazbe. Čak i tada, on nastavlja upisivati milosrđe u pojedinosti, neke toliko osobne da ih samo naše srce razumije. I to ih ne čini manje stvarnima, to ih čini svetijima.
Jer se Spasitelj Isus Krist ne ograničava samo na govorenje. On pomaže. On podržava. On ostaje s nama.
Svjedočim da je njegovo Pomirenje stvarno i dostatno, ne samo da nas očisti, već i osnaži kada više nemamo snage. Znam da Nebeski Otac ne zaboravlja svoju djecu. Znam da se on nalazi u pojedinostima. I znam iz osobnih iskustava da čak i kada se nebo čini nijemim, Spasitelj i dalje djeluje — ponekad jezikom toliko osobnim da ga samo mi razumijemo. U ime Isusa Krista. Amen.
Napomene
- 1 Kraljevi 19:11–13
- Izaija 49:15–16
- Hebrejima 13:5
- 1 Nefi 1:20
- Alma 7:11–12
- Mosija 24:14–15