U Ujedinjenoj Kraljevini, 6. travnja počinje novo porezno razdoblje. Stoga, za mene, umirovljenog financijskog savjetnika, taj dan ima više od duhovnog značaja. Sjećam se priprema koje su bile potrebne za smanjenje porezne obveze klijenata i brige o tome da njihovi poslovi budu spremni za novo porezno razdoblje. To je proces koji traje tijekom cijele godine i za njega je potrebna koncentracija - priprema.
Na isti način vremenita samodostatnost zahtijeva pripremu i nije jednokratni proces. Kad bismo samo mogli potruditi se jednom godišnje i onda na to zaboraviti do sljedeće godine!
No, ne može biti tako! Vremenita je samodostatnost, sposobnost brige za sebe, svoju obitelj i druge, cjeloživotna obveza. Zahtijeva marljiv rad, molitvu, proučavanje i meditaciju. Potrebna je odlučnost, a možda najviše vjera i samokontrola.
U ovom ću članku govoriti o osobnim financijama, jednom aspektu vremenite samodostatnosti.
Rečeno nam je: »Budete li pripravni, bojati se nećete«.[1] Vjera dolazi slušanjem naših vođa i povjerenjem u njihovu nadahnutu prosudbu. Njihov savjet je, na primjer, izbjeći dug (ili brzo izaći iz duga) tako da živimo unutar mogućnosti, plaćamo desetinu i posne prinose kako bi Gospodin za nas mogao otvoriti ustave nebeske.[2]
Savjetovao sam mnoge članove s financijskim poteškoćama. To je poput održavanja dijete. Ljudi snažno počnu, no tako brzo odustanu, da nisu ni pružili pravu priliku. Samo je nekolicina primjenjivala načela dovoljno dugo kako bi im dopustila da počnu djelovati. »Teške si nam riječi proglasio, više nego što smo kadri podnijeti.«[3]
Jedna mala tvrtka, koja mi je bila klijent, dobro je poslovala, ali direktor je, unatoč mom savjetu, kupio BMW u vrijednosti od 70.000 funti. Na kraju krajeva, njegov je susjed imao takav automobil! Rekao sam mu da će vrlo brzo automobil uzimati zdravo za gotovo, a zbog toga biti puno siromašniji. Nedugo potom me nazvao.
»Imao si pravo, Chris«, rekao mi je, »to je samo hrpa metala i sada ne možemo platiti dugove za ovaj mjesec«.
Tvrtka je propala, a tragedija je u tome da se to nije trebalo dogoditi.
Pokušavamo održavati nekakvu sliku o sebi kupujući stvari u skladu s tuđim predodžbama o nama! Nazivam to »kupnja za druge«. Oholost, egoističnost, nazovite to kako želite, mogu imati tragične posljedice.
Usporedite gornju priču s »Lošim Nickom« iz Portugala, koji je došao u Englesku u potrazi za poslom. Bio je u dvadesetima i oženjen. Osigurao sam njegovu prvu hipoteku. Marljivo je radio, no vršnjaci su ga smatrali škrtim, ukratko lošim. Svoju ženu nikad nije izveo na večeru, odveo na putovanje ili joj kupovao darove. Samo je radio, radio i radio.
U nekoliko je godina otplatio hipoteku i uštedio dovoljno novca da se vrati u Portugal, izgradi obiteljsku kuću i dva stana koja iznajmljuje. Posljednje što sam čuo bilo je da Nick pokreće novi posao. »Loši Nick« nije bio loš! Imao je viziju, postavio je ciljeve i žrtvovao se za sigurnost svoje obitelji. Kupovao je samo ono što je bilo potrebno; njegove su želje morale pričekati.
A što je s nama? Kupujemo li mi »za druge«? Ili smo dovoljno strpljivi da čekamo kako ne bismo ušli u dugove osim za neophodne stvari – moguće obrazovanje, kuću i skroman automobil – a čak i tada ih brzo otplaćujemo. Trebamo plaćati svoje desetine i posne prinose. Svjedočim vam da su Gospodinovi blagoslovi stvarni i da ćemo napredovati ako smo poslušni. Znam to iz osobnog iskustva.[4]
Ako smo kročili u svijet materijalnih stvari koje si ne možemo priuštiti, brzo se povucimo. Pozajmice trebaju biti za spomenute neophodne stvari, čak i ako bi vašem kauču dobro došla zamjena! Odlučite što želite, postavite ciljeve i planove kako biste štednjom mogli ostvariti svoje želje. Molite se i radite na tome. To su sastojci za uspjeh!
[1] NiS 38:10
[2] 2 Malahija 3:10
[3] 1. Nefi 16:1