Preformulirano, izjava »ljudi jesu, da bi radost imali«,1 može biti pročitana kao: »cijeli razlog vašeg postojanja jest taj da možete primiti radost«.
Je li doista? Osjetio sam radost kada je moj nogometni tim pogodio pobjedonosni pogodak! Znam da sam osjetio radost kada sam primio vijesti o uspješnoj prijavi za posao ili kada smo imali obiteljski godišnji odmor. Jesu li ti osjećaji razlog za naše postojanje?
Ne baš. Ti su osjećaji radosti stvarni i važni, no oni su samo odraz dublje i trajnije radosti koju nam daje naš Nebeski Otac. Ne daje svačiji tim pobjedonosni gol. Neće svaki podnositelj prijave dobiti posao. Za druge ljude, obiteljski godišnji odmor nije moguć. Međutim, svi mogu primiti istinsku radost!
Predsjednik Russell M. Nelson podučio je: »Radost koju osjećamo gotovo i nema veze s okolnostima naših života, [no ima sa] svime na što se u svojim životima usredotočimo.«2
Kelly Ogden i Andrew Skinner, profesori sa Sveučilišta Brighama Younga, napisali su: »Drugi Nefi 2:25 nikada ne bi trebao biti citiran bez citiranja stiha 26. Oni su nerazdvojno povezani kao dva stupa u velikom naumu spasenja. Da, Adam je pao da bi ljudi bili, ali ‘Mesija dolazi za punine vremena, kako bi otkupio djecu ljudsku od pada’.3 Drugim riječima, imamo ovo zemaljsko iskustvo zbog pada Adama i Eve; on je namjerno osmišljen na takav način da mi možemo imati radost, a ta radost dolazi zbog brižnog Oca na Nebu i njegovoga voljenog Sina, Isusa Krista.
Otac nas stalno usmjerava prema svojem Sinu, a radost koja dolazi time što Isusa Krista činimo fokusom našeg života stvarna je, duboka i trajna radost. To je punina radosti.
Slijede primjeri ljudi koji su osjetili puninu radosti, čak i posred teškoća, kada su se usredotočili na Spasitelja.
Lehi i Sarija uočili su da njihova »radost… bijaše potpuna«4 ne samo zbog sigurnoga povratka njihovih sinova, već zbog pouzdanosti Gospodinovog usmjerenja kroz njegovog proroka.
Amon je rekao: »radost je moja potpuna, da, srce je moje prepuno radosti«,5 zbog mnogih duša koje je vidio da dolaze Isusu Kristu i postaju Gospodinov narod. Alma je osjetio tu istu puninu radosti iz istih razloga.5
Unatoč tome što su bili utamničeni, Nefi i Lehi »bijahu ispunjeni onom radošću koja je neizreciva i puna slave« kada su čuli glas Oca kako ih hvali zbog njihove vjere u njegovoga Ljubljenog Sina.
Naposljetku, Jakov govori o svim vjernim sljedbenicima Isusa Krista, njegovom narodu saveza i radosti koja ih čeka dok žive evanđelje, unatoč teškoćama, zastojima, oprečnosti i kušnjama. Naučavao je: »No gle, pravednici, sveti Sveca Izraelova, oni koji povjerovaše u Sveca Izraelova, oni koji pretrpješe križeve svijeta, i ne osvrtahu se na ponižavanje njegovo, oni će baštiniti kraljevstvo Božje, koje bijaše pripravljeno za njih od postanka svijeta, i radost njihova bit će potpuna zauvijek.«8
Svjedočim da sama svrha našeg života može biti ostvarena i da svi mi možemo primiti puninu radosti kada »odaberemo Nebeskog Oca za svojeg Boga«,9 usmjerimo svoj život na Isusa Krista, pozovemo druge da uče od njega, sami čujemo njegov glas, pokajemo se za svoje grijehe i nastavimo se kretati naprijed duž puta saveza.
Fusnote:
2 Nefi 2:25
Radost i duhovni opstanak, predsjednik Russell M. Nelson, Opći sabor u listopadu 2016.
Ogden and Skinner, Book of Mormon, 1:122–123
1 Nefi 5:7
Alma 26:11 (i stihovi 7, 12–31)
Alma 29:13–17
Helaman 5:44
2 Nefi 9:18 (naglasak dodan)
Radost i duhovni opstanak, predsjednik Russell M. Nelson, Opći sabor u listopadu 2016.