8. OŽUJKA 2016
Jedan od najnježniji trenutaka u cijelim svetim pismima odvio se po samom kraju čina Pomirenja. Nakon što su žene koje su došle pomazati Isusovo tijelo pronašle praznu grobnicu; nakon što su im se ukazali anđeli i izjavili im da je Spasitelj uskrsnuo kao što je rekao; nakon što su one požurile javiti to apostolima te su Petar i Ivan otrčali do groba samo kako bi ga pronašli praznog; nakon svega toga, Marija iz Magdale ostala je kod grobnice i plakala. Evanđelje po Ivanu zatim na priča ov nježnu, dirljivu priču: »Tako, dok je plakala, nadviri se na grob te vidje dva anđela na mjestu na kojem je ležalo tijelo Isusovo: jedan do glave, drugi do nogu. Oni joj reknu: ʿŽeno zašto plačeš?ʾ
ʿUzeše mog Gospodina – reče im – i ne znam kamo ga staviše.ʾ To izreče, obazre se iugleda Isusa gdje stoji. Ali nije znala da je Isus. Isus joj rekne: ʿŽeno zašto plačeš? Koga tražišʾ ʿGospodine – odgovorio mu ona misleći da je vrtlar – ako si ga ti odnio, reci mi kamo si ga stavio da idem po nj!ʾ ʿMarijo!ʾ reče joj Isus. ʿRabbuni!ʾ (to znači: ʿUčitelju!ʾ) odgovori ona hebrejski i okrenu se k njemu...«
Uza sve svoje apostole i učenike s kojima je proveo toliko vremena kročivši prašnjavim putovima Galileje i Judeje, nije li značajno da se, sada Uskrsli Gospodin, prvo ukazao ženi – Mariji iz Magdale, a zatim i drugim ženama? Nije li značajno da su žene postale prve svjedokinje uskrslog Boga? Kristov je odnos prema ženama uvijek zračio velikim poštovanjem, obzirom, nježnošću i ljubavlju. Kristov primjer njegovog odnosa sa ženama i načina razgovora s njima treba i mora biti vodilja i nama danas.
Predsjednik Spencer W. Kimball jednom je prilikom rekao: »Nikada nije postojalo vrijeme u svijetu kada je uloga žene bila pobrkanija. Nikada nije postojalo vrijeme u Crkvi kada su žene mogle učiniti više kako bi pokazale koja treba i mora biti njihova prava uloga u svijetu. Djelovanje i utjecaj žena i majki na našem svijetu je najvažniji. Ideja da »ruka koja njiše koljevku je ona koja vlada svijetom« postojanija je danas nego ikada prije« (Introduction to Woman (1979.), 1).
Braćo i sestre, nikada nemojmo zaboraviti pravu ulogu žena kao Božjih kćeri u naumu Nebeskog Oca – da stoji uspravno i rame uz rame s muškarcima, Božjim sinovima. Božje kćeri imaju pravo da prema njima postupamo ni manje ni više nego onako kao što je prema njima postupao Sin Božji, gledajući ih kao što ih Nebeski Otac vidi, pomažući im da ostvare svoj Božanski potencijal i svrhu.
Žene koje ostvaruju svoj ogromne dužnosti koje im je dao Bog doista su velikiblagoslov svojim obiteljima, Crkvi i svijetu.
