05. LISTOPADA 2015
.jpg)
ZADAR, HRVATSKA - Bivša košarkaška zvijezda i skaut NBA lige, Mišo Ostarčević i njegova draga supruga Ankica odgovaraju na pitanja kako su pristupili Crkvi prije 40 godina nakon njihova razrješenja s nedavnih crkvenih poziva u Zadru, u Hrvatskoj.
U Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana, članovi dobrovoljno prihvaćaju zadatke služiti jedan drugome u raznim naučavanjima i/ili položajima vodstva koje se uobičajeno nazivaju »pozivima«. Članovi su pozvani od Boga služiti na najrazličitije načine i svi su pozivi važni.
U srpnju 2015. godine Mišo je pozvan služiti kao predsjednik ogranka Zadar ili kongregacije njegove crkve. Odgojen u katoličkom duhu, Mišo je slijedio višestoljetnu obiteljsku tradiciju pripremajući se da postane svećenik. Nitko nije ni slutio da će mladi Mišo jednoga dana postati svećenik, ali druge crkve!
Ankica je također služila u Crkvi u Zadru protekloga ljeta, upravljajući humanitarnim projektima u svrhu pomaganja potrebitima. Također je radila sa svećeničkim vođama kako bi osnažila članove i podučavala evanđelje. Ankica je odgojena kao ateist prije obraćenja na mormonsku vjeru.
U vezi sa svojim obraćenjem, rekla je: »Imala sam samo jedno pitanje, ako pristupim Crkvi Isusa Krista, hoću li koračati pravim smjerom? To mi je bilo dovoljno.« Kada je Ankica molila za odgovor na svoje pitanje, Bog joj je odgovorio: »Da – koračat ćeš u pravom smjeru!«
Dana 13. srpnja 1974. godine Mišu i Ankicu krstio je Krešimir Ćosić, Mišin bliski prijatelj i suigrač. Kršteni su u Jadranskom moru blizu Nina između ponoći i rane zore.
Prije služenja u Zadru ovoga ljeta, Mišo i Ankica ispunjavali su brojne pozive, i to bez primanja naknade. (Crkva SPD-a, koju vodi i usmjerava Isus Krist preko svojih proroka i apostola, djeluje s dobrovoljnim misionarstvom, a ne plaćenim svećeništvom. Članovi ne primaju plaću ili drugi oblik financijske naknade za svoju crkvenu službu.) Jedno od njihovih omiljenih zaduženja jest služba prevoditelja za Opći sabor Crkve. Oni dobrovoljno pružaju službu prevođenja preko 20 godina.
Apostol Pavao je podučio: »Dakako, po milosti koja mi je dana, kažem svakom od vas da ne drži do sebe previše – više nego treba do sebe držati – već neka drži do sebe pristojno prema mjeri vjere koju je Bog udijelio svakomu pojedinomu. Jer kao što u jednom tijelu imamo mnogo udova, a svi udovi nemaju iste službe, tako smo mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a s obzirom na pojedince, udovi jedan drugome (Rimljanima 12:3–5)«.
Mišo i Ankica roditelji su dvojice sinova i dvije kćeri, i djed i baka petero unučadi. Na završetku svoje nedavne službe u Zadru, odgovorili su na nekoliko pitanja o tome kako su pristupili Crkvi prije više od 40 godina. Evo što su rekli.
Pitanje: Kada vam je Krešo prvi puta govorio o Crkvi, što vas je naviše zanimalo?
Mišo: »Svećeništvo i vječni život.«
Pitanje: Vi ste među prvim članovima u Hrvatskoj, kakav je osjećaj vratiti se i služiti u Crkvi sada?
Mišo: »Crkva raste. Mnogo je članova Crkve koji su vjerni i temelj su na kojem se može graditi.«
Ankica: »Misionari nisu nosili istu misionarsku odjeću kao što je sada i nije im bilo omogućeno propovijedati prije nego što se krste. Na mnoge je načine Crkva učinila veliki korak naprijed. Članovi koje sada imamo pravi su biseri. Izuzetni su i vrlo hrabri. Osjećam da ih Bog rukom odabire. Mjesni članovi brojčano su mali, ali snažni. Bog je započeo svoju crkvu sa samo šest članova. Pogledajte kako raste diljem svijeta, a raste i ovdje.«
Pitanje: Što ste učinili kako biste ostali jaki i aktivni kao novi članovi prije 40 godina?
Mišo: »Nakon godinu dana braka otišli smo u hram.«
Ankica: »Željela bih reći da je za mene hram željezna palica. Hramovi su svjedočanstvo o evanđelju. Kada sam pristupila (Crkvi) bilo je 20 hramova. Postavili smo si cilj posjetiti svaki od njih. Danas Crkva ima 148 otvorenih hramova diljem svijeta i sada je nemoguće posjetiti ih sve! Za mene, hram je mjesto gdje se spajaju nebo i zemlja. Kada sam u hramu, znam da sam kod kuće.«
Pitanje: Koje je blagoslove vaša obitelj primila time što ste članovi Crkve?
Mišo: »To je promijenilo naše obitelji. Mislim, ne samo promijenilo, na neki smo način srasli s njom. Moja supruga i ja pristupili smo nakon samo jedne godine braka.«
Pitanje: Želite li možda reći još nešto?
Ankica: »Povlastica je i čast što smo se vratili i služili u Hrvatskoj… Slučajnosti ne postoje, Bog ima naum za sve nas. Sada vidimo kako se to prekrasno odvija, taj naum i naša uloga u tom naumu.«