Mormonska etika zajednice

Mormonska etika zajednice

Značajka koja se često pridodaje svecima posljednjih dana je da se brinu o svojima.  Iako se općenito prihvaća kao kompliment, to je samo dio priče. Mormoni gledaju i prema vani.  Praksa suradnje među mormonima proširena je i na šire zajednice i vjerske skupine.
Zajednica koja jača sebe ima veće sposobnosti pomoći drugim zajednicama.
Jedan primjer tog vanjskog dosega može se naći u Monterreyu u Kaliforniji gdje se kroz protekle tri godine mormonska kongregacija ujedinila s ostalim kršćanskim kongregacijama u brizi za  siromašne i potrebite. Hrane one koji se ne mogu sami prehraniti i nude utjehu u teškim vremenima.  Međuvjerska zajednica planira i organizira prilike za svoje vjernike kako bi služili zajedno.  Slična djela se događaju na puno mjesta bez puno buke ili galame.
Dakle, što stoji iza mormonske etike zajednice?  Na mnogo načina mormonska zajednica teži načinu života ranih kršćana.  Ta zajednica svetaca uspoređivala je svoj zajednički poduhvat s »tijelom Kristovim«. Kao što različiti dijelovi tijela kompatibilno rade zajedno, tako i svaki pojedinac pridonosi cjelini.  Tako je i sa svecima posljednjih dana.
Ne treba biti paradoksalno, kako je Los Angeles Times nedavno napomenuo, da je mormonska vjera »ukorijenjena u samodostatnosti i komunitarnom idealizmu«. Vrijednosti međusobne odgovornosti i predanosti pomogle su mormonskim pionirima izgraditi naselja preko pustinja američkog zapada.  Pojedinačni uspjeh ne služi pojedincu već omogućava stvaranje većeg dobra.  Prava priča o mormonima je priča o uspjehu zajednice.





Elaborirajući o ovoj praksi solidarnosti, pisac časopisa The New Republicobjasnio je da moderni mormonizam »predstavlja najdulji pokus naše zemlje s komunitarnim idealizmom, promovirajući etiku raspodijele odgovornosti koja je izgubljena u suvremenoj Americi.«  Jedan drugi pisac časopisa The New York Times naglasio je da »ne postoji populacija u Americi koja živi po svojoj viziji dobrog društva kao ona svetaca posljednjih dana«.
Temeljna premisa mormonske zajednice je da nema razlike između vas i vašeg bližnjeg.  Vaša je dobrobit vezana za dobrobit bližnjih.  Mormonova knjiga naglašava da »svatko ima poštovati bližnjega svoga kao samoga sebe«. A bližnji ne znači samo član Crkve.  To uključuje sve s kojima se susrećemo u društvu.  Sveci posljednjih dana vjeruju da smo svi mi dio iste božanske obitelji. Naš odnos s ljudima oko nas ima trajni značaj. Mormonska Sveta pisma podučavaju:  »I ona ista druževnost što ovdje među nama postoji [u smrtnosti], postojat će među nama i ondje [u vječnosti], samo što će biti združena s vječnom slavom.«  Nebo je, u suštini, napravljeno od odnosa.


Kad su kršteni u vjeri, sveci posljednjih dana se obvezuju »ponijeti bremena jedan drugome« i »plakati s onima koji plaču«. Sudjelovanje u problemima drugih ljudi nije prepreka vašoj ljubavi prema njima; to čini ljubav prema njima mogućom. Newsweek je to dobro rekao:  »Bez obzira gdje mormoni žive, oni postaju dio mreže uzajamne skrbi; u mormonskoj teologiji svatko je svećenik dobra, svatko je ovlašten na neki način činiti dobro drugima i dozvoliti da im se čini dobro:  to je savez brige 21. stoljeća.«  Ta dvosmjerna obveza čini zajednicu mogućom.

Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana ima brojne programe koji potiču članove da prije svega misle na svoje bližnje.  Mormoni doprinose donacijama u socijalne programe koje vode, upravljaju i provode i bogati i siromašni članovi podjednako.  Svi ulažu u sustav.  I ne morate biti mormon da biste sudjelovali.  Bilo da je netko obolio, izgubio osobu koja je hranila obitelj ili ne može naći posao, ova mreža sućuti marljivo radi kako bi pomogla ljudima da se dignu na vlastite noge.  Ružne stvari događaju se svima, blizu i daleko.  Osim toga, kada katastrofe udare diljem svijeta, mormonski volonteri nude ruku pomoći.  I na trajnoj osnovi, misionari u službi udružuju se s mjesnim i međunarodnim dobrotvornim organizacijama kako bi pomogli ublažiti siromaštvo, spriječili bolesti i pomogli osobama s invaliditetom.
Možda važnija od formalnih programa je kultura spontane službe.  Tiha djela nesebičnosti česta su među svecima posljednjih dana:  majka i kći organiziraju humanitarne pakete za žrtve uragana, dječaci pomažu svojim očevima počistiti snijeg s udovičinog prilaza, obitelj se udružuje kako bi uredila dvorište bolesnog susjeda.  Mali čin za malim činom – tako zajednica vjere razvija navike karaktera.  Religija je puno stvari – nauk, običaji, zapovijedi i mnogo više.  Ali u rutinskom tijeku života Bog od nas traži da služimo »bližnjemu svojemu«.


Graditi zajednicu nije lako.  Kao svaki ljudski poduhvat, može biti zbrkano i obeshrabrujuće.  Osim pobožnosti i samosvijesti mormonskog štovanja, jedna od prvih stvari koje svetac posljednjih dana uči je to da je religija vrsta rada.  Crkva nije mjesto gdje se smještate u udobnost.  Morate izaći iz svojih okvira.  Budući da Crkvu ne vodi profesionalno plaćeno svećeništvo, članovi sami njome upravljaju pod vodstvom laičkih vođa. Bilo da je odrasla osoba, tinejdžer ili dijete, svatko može pred zajednicom izreći molitvu, održati govor i podučavati lekcije.  Obične majke i očevi vode organizacije mladih i projekte služenja.  U tim službeništvima sveci posljednjih dana zavole ljude kojima služe.  Teško je tražiti duhovnost dok se izbjegavaju ljudi, sa svim njihovim jedinstvenim karakternim hirovima. U pravilu, duhovnost je način na koji se odnosimo prema ljudima.
U zemljama diljem svijeta, mormoni teže donijeti vrijednosti svojim zajednicama i dobru volju širem društvu.  
Oni su sve uključeniji u svojim susjedstvima i zajednicama.
 
 Predsjednik Crkve Thomas S. Monson naglasio je »odgovornost biti aktivan u zajednicama u kojima živimo«. Jednako lako ćete naći mormona u vašem školskom udruženju roditelja i učitelja, kao i u mjesnom skladištu hrane ili međuvjerskoj skupini. Sveci posljednjih dana udružuju se s bezbroj drugih dobrih ljudi u svijetu koji se trude riješiti teške probleme s kojima se svi suočavamo. Joseph Smith, osnivač Crkve, uvidio je tu težnju:  »Čovjek ispunjen ljubavlju Božjom nije zadovoljan samo blagoslivljanjem svoje obitelji, već on prolazi cijelim svijetom željan blagosloviti cijelo čovječanstvo.