Svake godine dok slavimo Božić počnemo razmišljati o darovima. Neki s radosnim iščekivanjem razmatraju što bi mogli pokloniti i kako bi mogli iznenaditi nekoga. Za ostale, ova godišnja tradicija spada više u kategoriju stresne vježbe. U našoj obitelji moja supruga radost darivanja ima u svojoj DNK dok sam ja obično onaj koji ima poteškoća pronalaziti nešto što je značajno i vrijedno. Razmišljao sam zašto je tomu tako. Iako postoje brojni čimbenici uključujući različite osobnosti i sklonosti koje doprinose, nudim vam jedan pokazatelj koji bi nam svima mogao pomoći razumjeti kada je dar značajan i za darovatelja i za primatelja.
Spasitelj je podučavao: »Nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje. Vi ste moji prijatelji…« Ivan je zapisao: »Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.« Znamo da je najveći i najdragocjeniji dar ikada bio dar Pomirenja Isusa Krista koji su darovali i Otac i Sin. Zbog njihova dara smrt nema žalac i grob nema pobjedu. Zbog Kristova Pomirenja otkupljenje, vječno spasenje i uzvišenje dostupni su svom ljudskom rodu – svima onima koji žele.
Privlače nas ovi darovi zbog njihove trajne osobne vrijednosti. Ipak saznanje da su darovani iz istinske, božanske ljubavi iznad je svake moguće mašte. Razmislite o ovome: Spasitelj vas voli toliko da je zaista dao svoj vlastiti život za vas. Vaš vas Nebeski Otac toliko voli da je voljno dao svoga Jedinorođenog Sina za vas. Dok počinjemo shvaćati ove moćne istine ta će ista ljubav ispuniti naše srce tako da ćemo uz duboku zahvalnost poželjeti pjevati:
Ja s divljenjem uživam ljubav što dobivam od Isusa koji me milošću dariva. I drhtim kad njegove žrtve se spomenem, jer znam da za mene on život svoj dao je. O kako divno je da on me voli dovoljno da za me mre. Svoj život dao je, dao za mene.
Poznavajući koliko bezobziran, buntovan i ohol znam ponekad biti, zapanjuje me da mi Bog svejedno pruža takvo milosrđe, ljubav i odanost. Kako mu stoga ja mogu iskazati svoju zahvalnost?
Prije svega, dozvolimo si svjesno primiti dar: »Jer, što koristi čovjeku ako mu se dar udijeli, a on ne primi dar? Gle, on se ne raduje onomu što mu je dano, niti se raduje onome tko je davatelj dara.« Primamo dar i prihvaćamo darivatelja iskazivanjem svoje zahvalnosti kroz radost i ljubav. »Ljubite jedan drugoga kao što sam ja ljubio vas« zapovjedio je Spasitelj; i »Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi.«
Drugo, učimo od Spasitelja. Naša radost radi njegova neshvatljiva dara umnožit će se dok je iznosimo s ljubavlju i suosjećanjem. Kada poslužujemo drugima mi zaista iznosimo poruku Krista koji je rekao: »Meni ste učinili koliko ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće.«
Moja je molitva tijekom ovog božićnog razdoblja da ćemo se iskrenom nakanom moliti neka nam Gospodin pošalje prilike u nadolazećim tjednima i mjesecima da više volimo, više iznosimo i više pozivamo našu braću i sestre kako bi primili najveći i najdragocjeniji dar našeg Spasitelja. Njegov će nas dar istinski ispuniti silno velikom radošću, jer je poželjan, kako bi nas usrećio.