Mnogo sam puta i s velikim oduševljenjem pročitao odlomke iz Mormonove knjige koji prepričavaju priču o Almi kod voda Mormonovih. Alma na predivan način poziva one okupljene kod voda Mormonovih da budu kršteni.(1) Jedan stih glasi: »I sad, pošto želite pristupiti u stado Božje, i biti prozvani narodom njegovim, i voljni ste ponijeti jedan drugome bremena, da bi bila laka…«(2) Meni je to oduvijek značilo da mi kao članovi Crkve Isusa Krista pomažemo olakšati bremena drugima. Kasnije u knjizi Mosijinoj, Almin je narod pao pod lamansko ropstvo i Amulonci su ih teško tlačili, toliko da su preklinjali Gospodina za pomoć.(3) Gospodin je odgovorio na njihove molitve i olakšao njihova bremena.(4)
Za mene, to je uvijek bio nevjerojatan dio priče o Alminu narodu. U evanđelju po Mateju čitamo: »Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj svojim dušama.«(5)
Uvijek sam znao u teoriji da Gospodin može olakšati bremena svojem narodu i vidio sam to u praksi kada su članovi Crkve pomagali jedni drugima i stajali jedni uz druge.
No kada je, nakon pet godina bolesti, moja žena preminula od raka prije dvije godine, doživio sam najmračnije dane i najtužnije trenutke svog života do tada. U tim satima i danima, članovi moje obitelji i Crkve bili su uza me i podržavali me. Zahvalan sam im svima. Kako bih izbjegao biti sam kod kuće, iskoristio sam gotovo svaki slobodan sat za crkvenu službu. To je dobro funkcioniralo neko vrijeme, sve do jedne nedjeljne večeri kada sam se vratio kući sa zaduženja da predsjedavam saborom kolčića.
Te me je noći obuzela žalost zbog gubitka moje voljene žene s kojom sam bio u braku mnogo godina. Također su me progonili strah od budućnosti i usamljenosti, te duboka tuga i depresija. Četrdeset i osam sati nisam mogao ni raditi, ni jesti, ni izaći iz kuće ili raditi bilo što drugo. Tada, kad je postalo nepodnošljivo, sjetio sam se kako je Pavao rekao: »Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani preko vaših snaga«(6), a vratio mi se i stih iz Mateja.(5) U svom sam očaju osjetio da sam upravo na tom mjestu i da mi je potrebna pomoć. Stoga sam kleknuo i izrekao molitvu, moleći da moja bremena budu olakšana, a zatim izrekao drugu molitvu, preklinjući da se kroz pomirenje Isusa Krista moje breme skine s mene kako bih mogao nastaviti sa svojim životom. Nakon te druge molitve osjetio sam veliki mir koji me je preplavio. Tama, tuga i bol koje su me okruživale izblijedjele su. Umjesto tame, moja neposredna okolina bila je obasjana jarkim svjetlom, a moja su bremena skinuta s mojih ramena. Nekoliko trenutaka kasnije uspio sam ispuniti svoje uobičajene dužnosti i zadatke te sam to učinio s molitvom zahvalnosti u svom srcu. Nakon što sam iskusio i gledao kako pomirenje Isusa Krista čisti ljude od grijeha i tako ih iscjeljuje cijeli moj život, napokon sam mogao iskusiti za sebe da je njegovo obećanje da će nam olakšati bremena još jedan aspekt Spasiteljeve pomirbene moći. On nije trpio samo za grijehe svijeta, već je i ponio naša bremena, boli i naše patnje.(7)
Stoga svjedočim da znam da je moć pomirenja našeg Gospodina stvarna i da može iscijeliti, rasteretiti i donijeti mir svakome od nas. »Ako ste usamljeni, molim vas znajte da možete pronaći utjehu. Ako ste obeshrabreni, molim vas znajte da možete pronaći nadu. Ako ste siromašni duhom, molim vas znajte da možete biti osnaženi. Ako osjećate da ste slomljeni, molim vas znajte da možete biti popravljeni.«(7)
1. Mosija 18:8–14
2. Mosija 8:8
3. Mosija 24:12–13
4. Mosija 24:14
5. Matej 11:28–29
6. 1 Korinćanima 10:13
7. »Broken Things to Mend«, Jeffrey R. Holland