Dok je odrasla kao članica Crkve Isusa Krista, Milica je shvatila je mnogi njezini prijatelji nisu prihvatili jer je u drugoj crkvi. U mladoj dobi su ju počeli progoniti i bila je fizički i emotivno povrijeđena. Njezini roditelji su reagirali i preselili ju u drugu školu. No, maltretiranje se nastavilo.
Svaki dan bi ona i njezina sestra molile prije nego što su išle u školu. Pri kraju njezinih tinejdžerskih godina, rekla je ‘’Moji prijatelji su konačno počeli vidjeti da sam bila odlučna svojoj vjeri u Isusa Krista.’’ Nakon puno godina maltretiranja u školi, počeli su poštivati njezinu odlučnost i vjeru. Tijekom teških trenutaka, mnogi su stihovi pružili duhovnu moć, no stih koji joj je stalno davao snagu i radost u Kristu je bio Alma 26:35
‘’Evo, nemamo li razloga radovati se? Da, kažem vam, nikad ne bijaše ljudi koji imahu tako veliki razlog radovati se kao mi, otkako svijet postade; da, i radost se moja zanosi, sve do hvastanja u Bogu mojemu; jer on ima svu moć, svu mudrost i sve razumijevanje; on shvaća sve, i milosrdno je Biće, sve do spasenja, za one koji se pokaju i povjeruju u ime njegovo.’’
Mormonova knjiga je dala Milici snagu da prevlada kušnje i izazove. Mnogo nadahnjujućih stihova u knjizi ju je potaknulo da gleda na radost u svojem životu umjesto na poteškoće. I radost, koju je osjetila, je donijela veću vjeru u Isusa Krista kao Spasitelja, iscjelitelja i utješitelja.