Nova crkvena pjesma koju su napisali engleski jazz pijanist i irski umirovljenik posvećuje hram.

Melodija kontemplativne i ljupke jednostavnosti. Polazna linija koja iscrtava uzlaznu putanju. Pjesnički zapisane riječi koje posvećuju sveti prostor. Crkvenu pjesmu »Gdje Nebo Zemlju susreće« napisali su koncertni jazz pijanist s međunarodnom karijerom i umirovljeni voditelj financija. Fête de la Musique, Svjetski dan glazbe, obilježava se 21. lipnja. Proslava koja kroz glazbu zbližava ljude čini se prikladnom prilikom za pomnije promatranje ishoda nevjerojatne glazbene suradnje. 

»Sve se zbilo uz ponešto sretne slučajnosti. Sama Petcheya susreo sam samo jednom u životu«, prisjeća se John Connolly iz Dublina koji je svoj radni vijek proveo u prodaji i marketingu, službama financija i upravljanja ljudskim potencijalima. Po umirovljenju služio je tri godine u vodstvu hrama Preston Engleska Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Tada je kroz pjesme izrazio svoje najdublje osjećaje prema tom svetom zdanju. 

U to su vrijeme u hramu volontirali Stephen i Eileen, roditelji Samuela Petcheya, virtuoznog klasičnog i jazz pijanista i pedagoga koji živi u Twickenhamu, predgrađu Londona. Kao pijanist i saksofonist redovito je nastupao u Buckinghamskoj palači na državničkim banketima i investiturama koje je organiziralo Njezino Visočanstvo, kraljica Elizabeta II.

»Tijekom razgovora s njegovom majkom prije nekoliko godina, rekao sam joj o svojim hramskim pjesmama i oboje smo mislili da bi Sam možda mogao neku od njih uglazbiti«, prisjeća se John. »Spomenula mu je to, no ništa se značajno nije dogodilo sve dok se nismo sreli - gotovo slučajno.«

Godine 2019. kratko su razgovarali na koncertu u Dublinu pod pokroviteljstvom Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana. »Za nekoliko je dana napisao jednostavno veličanstvenu glazbu«, John napominje.

slika

»Gdje Nebo Zemlju susreće, gdje blizu je Bog, često se pojave njegova nježna milosrđa. Njegov hramski prostor, tako miran tako blag, mjesto gdje osjećamo vjeru djeteta«, prva su dva retka nove crkvene pjesme.

»Ono što volim kod pjesme ‘Gdje Nebo Zemlju susreće’ jasna je povezanost koju stvara između nas, hrama i Krista«, kaže Samuel Petchey. »Ponekad, kada pjevamo o hramu ili razgovaramo o njemu, naglasak na vječne obitelji može izgubiti iz vida onoga koga hram predstavlja.«

»Nastavljam skladati i dijeliti duhovne poruke i glazbu kako bih pomogao dijeliti evanđelje i osnaživati prijatelje tijekom karantene«, dodaje.

Namjera Svjetskog dana glazbe jest potaknuti izvođenje glazbe na otvorenom u četvrtima i parkovima. Oni koji posjećuju hram u Prestonu i drugdje možda će se zateći kako šećući vrtom pobožno pjevaju ili pjevuše pjesmu »Gdje Nebo Zemlju susreće«.

John, koji je rođen u Belfastu, smatra da je crkvena pjesma možda malo prekratka za pjevanje na bogoslužju, ali možda bi mogla imati budućnost na posvećenjima hrama. On i njegova supruga Eileen imaju šestero odrasle djece i 17-ero unučadi – dovoljno za osnivanje malog zbora za razne prigode.