Prvi sam put kao misionar naučio kako izgleda osjećati Svetog Duha s pouzdanjem. Nije da nisam prije osjetio Duha, samo nisam zaista znao da sam ga osjećao. Čak i prije nego što sam se priključio Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana, sjećam se kako su osjećaji od Duha Svetoga dolazili u moj život. Duh je pokušao utjecati na mene kroz osjećaje koji su se činili povezani s drugim poznatim vodičima, poput moje savjesti. Iako su se činili sličnima, mogao sam shvatiti da osjećaji Duha nisu bili moja savjest, ali, poput moje savjesti, osjećaji Duha mogli su biti vrlo suptilni i lako nadvladani konkurencijom.
Uz sve što nisam tada znao o osjećajima Duha, naučio sam početi vjerovati osjećajima kada su došli. Sjećam se kako su mi ti osjećaji pomogli odlučiti da ću se priključiti Crkvi i kako su me podržali energijom da služim drugima, ohrabrenjem da se pokajem i uzbuđenjem kad sam spoznao istinu i prepoznao dobrotu u životu. Ovi su me osjećali uvjerili da mi je evanđelje Isusa Krista donijelo sreću na veoma važan način i želio sam da bude dio mog života i života onih koje sam volio.
Budući da nisam iskreno mogao opisati svoje osjećaje kao ‘grudi [koje] plamte u [meni]’1 i nije mi se činilo kao da se blagi osjećaji u mom srcu podudaraju s vatrenim, autoritativnim izjavama koje bih čuo od mnogih svetaca na sastancima posta i svjedočanstava, zaključio sam da nemam obećano uvjerenje koje će doći s neba. Što sam se više uspoređivao s drugima, to mi se moje iskustvo činilo manjim. Iako sam bio zahvalan što imam te pouzdane osjećaje vodstva, nisam razvio povjerenje da su ti blagi osjećaji bili obećani osjećaji Duha Svetoga.
Kao misionar, učio sam gotovo svakodnevne lekcije od drugih čiji su životi imali vodstvo Duha utkano u njih. Tada su mi Pavlovi zapisi donijeli jasnoću. Shvatio sam da je Pavao, kad je govorio o ‘plod[u]… Duha’, govorio je o dijelu Duha koji doživljavamo – naposljetku, mi kušamo plod. Pokušavao je iznijeti kakvog su mu okusa bili osjećaji Duha. Podučio je: »Plod su Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost.«2 Ja ne bih mogao opisati okus ploda koristeći jednu ili dvije riječi. Tako je bilo s Pavlovim opisom ploda Duha, on je opisao raznolikost ‘okusa’ koje je pojmio kad je osjetio Duha Gospodnjeg. To su bili okusi koji su bili prisutni i u mojim osjećajima. To mi je donijelo sigurnost, razumijevanje i pouzdanje. Ako je Pavao primio vodstvo od Duha, primio sam i ja!
Moje iskustvo s plodom Duha možda ima drugačije note okusa koje su meni naglašene od iskustva koje su drugi imali, ali oboje imaju vrijednost. Ja nisam kušao kako bi drugi mogli uživati, a okusi koje su oni doživjeli nisu bili za mene. Svi mi kušamo za našu vlastitu dobrobit i usmjerenje.
Od tada sam nastojao ohrabriti i pažljivo slijediti ove radosne usmjerujuće osjećaje od Duha. Oni me uvijek drže na sretnijim životnim stazama.3 Moje iskustvo potvrđuje da, kad se čini kao da smo jedva osjetili dovoljno kako bismo mogli slijediti, jedva dovoljno još uvijek je dovoljno i mi još uvijek možemo odabrati slijediti!
Nastojeći privući više božanskog vodstva u naš život, možemo slijediti ohrabrujući uvid predsjednika Nelsona da »ništa ne otvara nebesa baš kao kombinacija povećane čistoće, točne poslušnosti, iskrenog traženja, svakodnevnog gošćenja riječima Kristovim u Mormonovoj knjizi i redovitog vremena posvećenog hramskom djelu i djelu obiteljske povijesti«.4
Fusnote:
1 textNauk i savezi 9:8
2 Galaćanima 5:22–23
3 Efežanima 5:9 – Pavao je također potvrdio kad je podučio Efežane da se »plod [Duha]… sastoji u svakoj vrsti dobrote, pravednosti i istine«.
4 ‘Objava za Crkvu, objava za naš život’ – predsjednik Russell M. Nelson, Opći sabor, travanj 2018.