Kad prihvatimo Isusa Krista kao našeg Spasitelja, želimo učiti o njemu i slijediti njegov primjer, nadajući se da ćemo razviti njegovu osobnost i vrline. Vjerujemo da će, jednom kad razvijemo vjeru u njega i njegovu pomirbenu žrtvu, uslijediti neke prirodne posljedice: željet ćemo promijeniti svoj život kroz pokajanje, naša volja i srca okrenut će se Gospodinu i prihvatit ćemo sklapanje saveza s njim kroz uredbe.
Gospodin je objavio da oni koji »istinski očituju djelima svojim da primiše od Duha Kristova za otpust grijeha svojih, bit će primljeni krštenjem u crkvu njegovu«.[i]
Nakon krštenja potvrđeni smo članovi Crkve polaganjem ruku svećeničkom moću i ovlašću. Sljedeći korak u našem duhovnom razvoju bit će primanje drugih spasonosnih uredbi u hramu. U normalnim okolnostima uredbe krštenja, potvrde, podarivanja i pečaćenja mogu se izvršiti samo jednom za jednu osobu. Kasnije možemo nastaviti učiti iz tih uredbi dok ih vršimo zastupnički u ime preminulih osoba.
Gospodin je omogućio način na koji mi, njegova djeca, možemo stalno i pojedinačno blagovati od jedne uredbe, sakramenta.
Obrazac koji je Spasitelj uspostavio je da se njegova Crkva mora sastati na šabat kako bi blagovali od sakramenta »u spomen na Gospodina Isusa«[i] i »na post i na molitvu, i na uzajamni razgovor o dobrobiti duša njihovih«. [ii]
U svojoj beskonačnoj mudrosti dao nam je priliku da zaustavimo svoju svakodnevnu užurbanost, omogućio nam da zaustavimo sve brige i probleme. Dok svijet ostavljamo za sobom, možemo kroz sakramentalnu uredbu obnoviti krsni savez. U ovoj uredbi Gospodin obećava da s onima koji su voljni na sebe preuzeti njegovo ime i obdržavati njegove zapovijedi, dok blaguju od sakramenta »Duh njegov mog[že] uvijek biti s njima«.[i]
Kao pojedinci i obitelji, svi bismo imali znatnu korist kad bismo se svaki tjedan marljivo i ponizno pripremali za blagovanje od sakramenta. Svakodnevno se pripremamo za ovu uredbu nastojeći živjeti »u pravednosti u sve dane i u svako doba«.[i] Na primjer, proučavajući Sveta pisma, moleći se privatno i s našom obitelji. Uz to, ako planiramo subotnje aktivnosti kako bismo mogli otići na spavanje dovoljno rano da se u nedjelju probudimo zahvalni, radosni i sretni, bit ćemo pripremljeni blagovati od sakramenta i slušati govore te se »hrani[ti] dobrom riječju Božjom«. [ii] Tada ćemo moći rasti i produbiti svoj odnos sa Spasiteljem te povećati svoju spoznaju o njemu.
Ovdje je važno naglasiti poveznicu između svetosti hrama i svetosti šabata. Kad se pripremamo za posjet hramu, počinjemo s odvajanjem dovoljno vremena za pripremu. Ne samo da se oblačimo u odjeću koja pokazuje poštovanje i pobožnost za hram i ono što predstavlja, već dok smo u hramu i oko njega, jednako se tako ponašamo. Šapćemo i podučavamo svoju djecu da na ovom mjestu pokazujemo najveće poštovanje. Dok svetkujemo šabat tako što smo pobožni i puni poštovanja tijekom nedjeljnih sastanaka i sve vrijeme tog dana, razvijamo svetost i božansku narav koju pronalazimo u našem Nebeskom Ocu, »i počinu u sedmi dan od svega djela… I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti.«[i]
Ako iskušavamo jakost riječi Božje, ne samo da ćemo napredovati u spoznaji o Kristu, već naše svjedočanstvo o njegovoj istini neće biti utemeljeno isključivo na vjeri, bit će utemeljeno na čudima i čudesima koje ćemo doživjeti u svom životu i obitelji.
[1] NiS 20:37
2 Moroni 6:6
3 Moroni 6: 5
4 NiS 20:77, Ivan 14:16
5 NiS 59:11
6 Moroni 6:4
7 Postanak 2:2-3