Krajem rujna 2019. moj je otac pao i slomio svoju bedrenu kost. Pogrešna dijagnoza i neodgovarajuća terapija u bolnici uzrokovali su pogoršanje njegovog stanja pa smo se bojali za njegov život. Budući da sam liječnik, dogovorio sam prijevoz u bolnicu u kojoj radim jer bio sam u potpunosti odlučan izliječiti ga. Moji su ga sućutni i podupirući kolege bili operirali i liječili iznimno osobnom predanošću, međutim zdravlje mojega oca nije se bilo značajno popravilo. Sredinom mi je studenoga moja majka bila rekla za određeni razgovor koji je bila vodila s mojim ocem.
Bila mu je rekla: »Teško ti je ležati u krevetu ovdje.« – »Da!« – »Znam koliko si volio juriti naokolo u hramu i obavljati sve.« – »DA!« – »Ne trebaš ostati ovdje zbog mene. Bi li htio ići?« Činilo se kao da je njegovo cijelo biće zasjelo i on je bio rekao: »Da!« Zatim je bio uzeo ruku moje majke i rekao: »Gdje god da se nalazili, mi pripadamo zajedno zauvijek!«[i]
Jako sam zahvalan na nadi mojega oca. On nikada nije poznavao svojega zemaljskog oca i kada su ga misionari bili podučili da ima Nebeskog Oca i Otkupitelja koji ga jako vole, ova mu je spoznaja postala vodeće svjetlo u njegovom životu. Podjednako sam zahvalan na nadi moje majke. Njezine su osobna veza s njezinim Nebeskim Ocem i spoznaja o vječnim obiteljima duboko ukorijenjene u njenom srcu. Oni se oboje nadaju »boljemu svijetu, da, i to mjestu zdesna Bogu«.[ii] Oboje su bili svjesni svojih osobnih mana i nedostataka, pa ipak to nije umanjilo njihovu nadu i povjerenje u milosrđe i dobrotu našeg Otkupitelja. Prorok Eter također je znao koliko je nada važna za pokajanje ljudi, zbog čega je u posljednjim danima Jaredovaca, prije njihovog uništenja, naučavao da
»nada… čini sidro dušama ljudskim, koje ih čini sigurnima i postojanima, uvijek obilujući dobrim djelima, i vodi ih ka slavljenju Boga«.
Eter se ovdje izražava na ovakav način jer narod toga doba nije vjerovao u to.[iii] Imaju li naša djeca, mladi i mladi odrasli samci takvu vrstu nade koja im omogućava s pouzdanjem pristupiti Božjem prijestolu?[iv] Ovakva vrsta nade nema veze s izrekom koja niječe stvarnost: »Nada umire zadnja.« Ne, ona je božanska moć koja nas dovodi natrag k Bogu. Sotona to također zna pa njegova nastojanja da uništi našu »Gospodinovu četu mladih«, našu »nadu Izraela«, počinju upravo tu. Starješina je Klebingat rekao: »[Sotona će] tražiti pristup vašem srcu kako bi vam lagao – lagao da se Nebeski Otac u vas razočarao, da je pomirenje izvan vašega dosega, da nema smisla čak ni pokušavati, da je svatko bolji od vas, da ste nedostojni i tisuće drugih varijacija jedne te iste zle teme.« Predsjednik Russell M. Nelson upozorio nas je da će se ovi napadi pojačavati eksponencijalnom stopom.[v]
Međutim, Gospodin nas štiti nadahnjujući svoje suvremene proroke. Sve promjene u Crkvi te novi program za djecu i mlade osmišljeni su kako bi nama i našim mladima pružili ovu božansku nadu – da će Isus kročiti uz nas i pomoći nam prevladati teškoće.[vi] Dakle, dok se pripremamo za uskršnje razdoblje, molim vas da nikada ne odustanete od iznošenja svojeg svjedočanstva svojoj djeci o nepromjenjivoj ljubavi našeg Spasitelja prema vama. On voli biti milosrdan, posebice prema onima koji su daleko zastranili i koji to ne očekuju.[vii] Također, imam trajnu nadu da će nam naš Otac na Nebu, kroz svoju dobrotu, milosrđe i ljubav, jednoga dana izraziti dobrodošlicu s otvorenim rukama. U ime Isusa Krista. Amen.
[i] Osobna komunikacija
[ii] Eter 12:4
[iii] Eter 12:4
[iv] Opći sabor u listopadu 2014., Jörg Klebingat, »Pristupanje Božjem prijestolju sa samopouzdanjem«
[v] Opći sabor u listopadu 2018., Russell M. Nelson, »Uvodne riječi«
[vi] Događaj Face to Face with Elder Gong, 17. studenog 2019.
[vii] Jeffrey R. Holland (»Radnici u vinogradu«, Ensign ili Lijahona, svibanj 2012., 32. – 33.)