Pandemija ne obeshrabruje mlade proučavatelje evanđelja

Diljem svijeta vjeronauk približava mlade Isusu Kristu. Naziv Vjeronauk odnosi se na vjerske obrazovne programe za mlade Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana u dobi od 14 do 18 godina. Stotine tisuća mladih diljem svijeta imale su priliku prilagoditi se načinu na koji prisustvuju vjeronauku uz ograničenja bolesti COVID-19. Brzo je postalo nužno da se učitelji i vođe sjete različitih načina za podučavanje i interakciju sa svojim polaznicima osim tradicionalne učionice. Većina nastavnih sati održava se rano ujutro prije nego što počne njihov redoviti školski dan. To je žrtva koju su ovi mladi voljni podnijeti dok traže veću spoznaju o Isusu Kristu i njegovom evanđelju.

Za pohađanje vjeronauka potrebna je žrtva, ali mladi diljem svijeta otkrivaju da je sudjelovanje na vjeronauku itekako vrijedno truda. I oni koji sudjeluju imaju nešto zajedničko: njihovo iskustvo vjeronauka približava ih Spasitelju i našem Nebeskom Ocu.

Sestra Charmaine Anderson, cjelodnevna misionarka koja služi u Frankfurtu u Njemačkoj, bila je učiteljica na ranojutarnjem vjeronauku sa svojim suprugom, starješinom Russellom Andersonom, kada je došlo do pandemije u Europi. »Podučavali smo skupinu od oko 16 polaznika iz Međunarodne škole u Frankfurtu u 7 sati ujutro tri dana u tjednu, kao i nastavni sat četvrtkom navečer. Sredinom ožujka kada su ograničenjima povezanim bolešću COVID-19 u Njemačkoj zabranjena okupljanja velikih skupina, bilo je vrijeme za razmišljanje izvan okvira. Sada podučavamo mješoviti razred od 30 polaznika u koji su uključeni i oni iz Europske škole. Koristili smo različite stilove podučavanja kako bismo održali polaznike uključenima, što može biti izazovno tijekom ranih jutara.

Jednom kada su se polaznici vratili u školu sredinom svibnja, prebacili smo se s podučavanja putem Zooma na davanje zaduženja za čitanje uz pitanja na koja odgovoriti kako bi oni mogli dobiti ‘bodove’ za prisustvovanje tijekom tog dana«, nastavila je sestra Anderson. Jedna je obitelj komentirala to kako su ova svakodnevna zaduženja proučavanja postala prilika za obiteljsko proučavanje koje ih je zbližilo kao obitelj.

Šesnaestogodišnja Bronte Patch, jedna od Andersenovih polaznika, rekla je: »U početku je bilo dosta čudno, no dobro je ispalo. Nedostatak je bio to što nisam bila sa svojim prijateljima i razredna rasprava nije bila tako dobra. No bilo je lijepo duže spavati i biti u udobnosti svojega vlastitog doma. Također, bilo je lijepo imati svoja osobna Sveta pisma za čitati. Obično bih koristila svoj mobitel kako ne bih morala nositi svoja Sveta pisma sa sobom ostatak dana.«

Nekoliko je roditelja podučavalo nekoliko dana u tjednu što je pomoglo malo promijeniti tijek polaznicima. Gretel Patch, Brontina majka, povremeno je podučavala razred i smatrala je da je održavanje nastavnih satova preko Zooma definitivno bilo vrijedno. »Isto tako, polaznici su bili pošteni dok su sudjelovali u svojim školskim nastavnim satovima putem Zooma. Razredne nastave nisu tekle tako lagano i morala sam biti kreativna u poticanju više interakcije. Na primjer, unaprijed sam poslala mrežni obrazac s nekoliko pitanja putem aplikacije za grupno čavrljanje. Većina je polaznika odgovorila i njihovi su odgovori pružili neke dobre uvide na kojima smo onda mogli zajedno raditi.«

Lily Davison, koja je prisustvovala na zajedničkim nastavnim satima s osmero polaznika, upravo je dovršila svoju četvrtu godinu kao polaznica vjeronauka u Leedsu u Engleskoj. Njezina je mrežna nastava započela sastankom sredinom travnja u 9.30 te se promijenila na 16.30 zbog školskih obaveza. Fleksibilnost je bila jedna od prednosti Zoom nastavnih sati. »Iako je format bio sličan, doista mi je nedostajala osobna interakcija s mojim prijateljima. Kao tijelo svetaca imamo priliku družiti se i imati taj osjećaj zajedništva.«

Kao jedna od dvoje polaznika koji su ove godine stekli diplomu iz Vjeronauka, Lily je zamoljena da govori na njihovoj svečanosti promocije putem Zooma. Njezin se govor temeljio na omiljenom stihu za ovladavanje naukom koji glasi: Oslanjajte se na mene u svakoj misli; ne sumnjajte, ne bojte se (Nauk i savezi 6:36). »Glavna je poanta koju dobivam iz ovog stiha uvijek prisutna utjeha, neizmjerna ljubav i beskrajna mudrost koje nas čekaju kada se ‘oslanjamo’ na njega, našega Nebeskog Oca, i na Spasitelja, Isusa Krista, u SVAKOJ misli. I to mi se doista sviđa, SVAKA misao.«

»Nazočnost putem interneta bila nam je gotovo 100 % pa je to bio pozitivan ishod. Naučila sam da je, bilo da se sastajemo osobno ili putem interneta, ono što uložim u svoje proučavanje ono što iz njega dobivam. Kada sam više predana i usredotočena, mogu bolje razumjeti ono što se naučava.«

slika
Uporabom vizualnih pomagala za poboljšanje svojeg podučavanja, Jane Leonard podučava svoj razred putem Zooma.

Jane Leonard, jedna od Lilyjinih učiteljica, podučava vjeronauk već šest godina. »Naš je cilj kao učitelja da budemo njihovi prijatelji uz to što smo ih učitelji. Iskreno brinemo o njima, njihovim ciljevima i ambicijama. Šaljemo im poruke kada su odsutni da bismo im dali do znanja da nam nedostaju. Imali smo uspostavljenju grupu na Facebookovom Messengeru s našim polaznicima i njihovim roditeljima i prije nego su nas ograničenja vezana uz bolest COVID-19 prisilila da se sastajemo putem interneta. Koristili smo to grupno čavrljanje za objavljivanje zaduženja za čitanje lekcija kao i citate i videozapise nadolazećih lekcija. Imati uključene roditelje pomoglo je s iskustvom učenja.«

Slika
Polaznici međusobno komuniciraju dok više uče o Spasitelju tijekom pandemije.
Slika
Skupina s vjeronauka ispred sastajališta u Ateni u Grčkoj prije bolesti COVID-19.

»Tri su snažne stvari koje vjeronauk može učiniti. Prvo, okuplja mlade osobe koje dijele iste vrijednosti. Mladi vole biti s drugima koji dijele njihovu vjeru i koji vole Sveta pisma. Drugo, vjeronauk spaja mlade s učiteljem koji ima svjedočanstvo i oni mogu osjetiti snagu tog svjedočanstva kada ga se iznosi. Treće, vjeronauk uvodi mlade osobe u Sveta pisma« (Henry B. Eyring, »A Discussion on Scripture Study«, Ensign, srpanj 2005., 25.).