Onome koji prima dat ću više
Dok sam prije mnogo godina služio kao cjelodnevni misionari u Francuskoj, moj suradnik i ja bili smo pozvani u dom jedne ljubazne i vjerne kršćanske dame. Tijekom ugodnog razgovora izrazila je svoju zabrinutost zbog pada vjere u društvu. Prema njezinu mišljenju, dio vjerske terminologije, poput »pokajanja« ili »poslušnosti«, pridonosio je takvom padu. »Ljudi su uplašeni tim riječima«, inzistirala je, »i odgurnuti su od vjere«.
Od tada sam često razmišljao o riječima koje koristimo u našim razgovorima o evanđelju. Iako je istina da društvo općenito može negativno sagledati neke pojmove povezane s evanđeljem, također je istina kako riječi mogu imati duboko značenje i moć. Proučavanje Svetih pisama otkriva da je Gospodin hotimičan po pitanju riječi koje odabire. Dok odvajamo vrijeme da razumijemo njihovo značenje, počinjemo dublje razumjeti njegovu poruku i svrhe.
Poslušnost se svodi na povjerenje i ljubav
Jedna takva riječ, koja ima duboko značenje i moć, je riječ »poslušnost«. Zakon poslušnosti dan je Adamu i Evi nakon njihova pada. Zakon je bio prvi korak prema pristupu Spasiteljevoj otkupljujućoj moći. Suprotno onome što svijet misli, poslušnost nije vezana uz ograničenje; radije se radi o učenju kako se uzdati u Boga i njegov savjet: »Blagoslovljeni su oni koji poslušaju odredbe moje, i priklone uho savjetu mojemu, jer će naučiti mudrost; jer onome koji prima dat ću više« (1). Dok učimo vjerovati Gospodinu, počinjemo razvijati osobni odnos s njim i iskusiti čudesne učinke njegovih blagoslova. Povjerenje u njega rađa ljubav, a ljubav nastavlja poticati povjerenje. Dok slušamo njegov glas, naša ljubav postaje sve dublja, a naš odnos s njim postaje čvrst i radostan.
Promjena srca
Smatram zanimljivim kako je Spasitelj, prije nego što je podučio farizeje o prve dvije velike zapovijedi ljubavi prema Bogu i našim bližnjima (2), podučio usporedbu o svadbi kraljeva sina, zaključno govoreći: »jer premda su mnogi zvani, ipak ih je malo izabranih« (3). U suvremenoj objavi Gospodin nadodaje daljnje objašnjenje toj izjavi dok je naučavao »zašto oni nisu izabrani? Zato što su srca njihova toliko priklonjena onome što je od ovoga svijeta, i oni teže za počastima ljudskim...« (4). Dok slušamo Gospodina i učimo vjerovati mu i voljeti ga, naše se srce postupno mijenja, a naše želje usmjeravaju svoju usredotočenost prema našem saveznom odnosu s njim. U postupku učenja poslušnosti također učimo cijeniti dobre stvari koje su uistinu važne i brinuti se o njima.
Postajati manje sebični
Kako se naš fokus mijenja, postupno smanjujemo našu prirodnu sklonost da budemo sebični. Zakon poslušnosti nikada nije bio namijenjen stvaranju marioneta, već razvijanju učenika koji vjeruju odabirom te odlučuju ljubiti Gospodina i druge. Naš je Nebeski Otac savršen jer se njegovo srce promijenilo. Bog je Bog jer neprestano bira dobro; njegovo srce više ne gaji nikakve zle želje, neprestano birajući ljubiti i činiti ono što je najbolje za nas (5). Prema riječima starješine Jeffreyja R. Hollanda, »prva velika zapovijed za cijelu vječnost je da Bog nas ljubi svim svojim srcem, jakošću, umom i snagom – to je prva velika zapovijed. No prva velika istina za cijelu vječnost je da Bog nas ljubi svim svojim srcem, jakošću, umom i snagom. Ljubav je kamen temeljac vječnosti i treba biti kamen temeljac naših svakodnevnih života«(6).
Pronađimo snagu vjerovati Gospodinu i ljubiti ga slušajući njegov glas. Tada će se naše srce promijeniti i iskusiti duboku radost koja proizlazi iz osobnog odnosa s njim.
- 2 Nefi 28:30
- Matej 22:36–40, Luka 10:25–37
- Matej 22:14
- NiS 121:34–35
- 2 Nefi 26:24
- »Sutra će Gospodin učiniti čudesa među vama«, starješina Jeffrey R. Holland, Opći sabor, travanj 2016