Na okupljanjima obitelji Stewart, jedna igra s koje se uvijek otpuše prašina jest »monopoly«. Život se ponekad može činiti poput igre monopoly. Tijekom nedavnoga obiteljskog događaja, moja me je žena Ailsa upitala: »Zašto si uvijek tako sretan kad igraš ovu frustrirajuću igru!?« Moj je odgovor jednostavan. Uživam u opasnosti igranja igre, a ne u pobjedi ili gubitku.
Pretpostavljena (1) kreatorica koncepta igre, Lizzie Magie, bila je kćerka škotskih imigranata. Nazvala ju je »igrom života« sa svrhom da iz prve ruke iskusi osjećaj akumulacije bogatstva, ili gubitka bogatstva. Popularizirali su je kvekeri koji su je smatrali neprocjenjivom u prikazivanju kapitalizma u novom svjetlu. Charles Darrow uzdigao ju je do komercijalnog uspjeha i postao milijunaš. Za razliku od njega, ironično je da Lizzie nije dobila ništa.
Kao tražitelji Isusa Krista, naša igra života vrti se oko pronalaženja njega. (2) Traženje je Isusa Krista povlastica kada jednom shvatimo da je on pripravio put za nas, i da ga nađemo i da postanemo poput njega. Otkrio sam da to što sam zahvalan upravitelj čini svu razliku za mene na mom putovanju prema njemu.
Naše prezime potječe od visokih upravitelja Škotske. Uloga Stewarta u služenju dovelo ih je do toga da su naposljetku postali naraštaj kraljeva. Na isti način, kao tražitelji Isusa Krista, mi smo sluge, posvećeni kroz Pomirenje Isusa Krista, da postanemo poput njega.
Naš obiteljski moto glasi »Virescit vulnere virtus«, što u prijevodu znači »hrabrost raste dok rane iscjeljuju«. Otkrivam da je moja hrabrost najveća kada ja kao upravitelj razumijem na čemu počiva moja stvarna svrha i moć.
Objava dana u Kirtlandu u Ohiju proroku Josephu Smithu 1831. govori o važnosti upravništva: »I zaista, u tomu vi postupiste mudro, jer Gospod traži iz ruke svakog upravitelja da preda izvješće o upravništvu svojemu, i u vremenu i u vječnosti.« (3) Ta je odgovornost u središtu konačnih obećanja vjernih upravitelja. »Tko je, dakle, onaj vjerni i razboriti sluga… Postavit će ga nad svim imanjem svojim.« (4)
Slično igri monopoly, suprotnost upravitelju je biti nezahvalan vlasnik. Vlasništvo se može definirati kao najvažnije mi je ono što posjedujem. (5) Upravništvo je s druge strane najvažnije mi je tko mi je to dao ili povjerio na brigu. (6) Način na koji igramo igru života može biti transformacijski kada razumijemo kome služimo i dok nastojimo poboljšati situacije (opasnost) koje se događaju na našem putovanju kroz polja u velikoj igri života.
Poput monopolyja, radost kada kupite prestižnu karticu ili, suprotno tome, kada vas zadesi poražavajuća kartica »šanse«, ili u nekim slučajevim, izgubite sav novac jednim bacanjem kocke, igra života dat će i dobro i loše, i sreću i tugu. Apostol Pavao naglasio je stav koji nam je potreban da postanemo izvrsni upravitelji. (7) »U svakoj prilici zahvaljujte.«
Kao zahvalni upravitelji, naši životi mogu preuzeti dublje značenje od bilo čega što nudi svijet; naši životi mogu doslovno biti slikarsko platno za Božju slavu koje posjeduje Bog kako je to David iznio u Psalmima. »Jahvina je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu žive.« (8)
Pozivam vas da postanete zahvalni upravitelji dok igrate ovu izazovnu igru života. Ako smo vjerni, podržani smo nadom koja je u Isusu Kristu i njegovim obećanjima nama.
»Postavit će ga nad svim imanjem svojim.«
U ime Isusa Krista. Amen.
Napomene:
- The New York Times, Monopoly’s inventor: The progressive Who didn’t pass go. (2015.)
- Eter 12:41
- NiS 72:3
- Matej 24:45–47
- Oxford Dictionary (ownership)
- Merriam-Webster Dictionary (stewardship)
- 1 Solunjanima 5:18
- Psalmi 24:1