Uvijek me dirne zapis u Mormonovoj knjizi o Spasitelju koji se ukazuje narodu Amerika nakon svojeg uskrsnuća na istočnoj polutki. Podučio ih je o važnosti Pomirenja u Božjem naumu, blagoslovima zapovijedi te važnosti saveza i uredbi. Posluživao im je duhovno, jednom po jednom.(1)
Gospodin je bio s njima samo nekoliko dana, no utjecaj njegova posjeta osjećao se više od dva stoljeća. »I ne bijaše sukoba ni prepiranja među njima, i svaki čovjek postupaše pravično jedan s drugim. I oni imahu sve zajedničko među sobom; zato ne bijaše ni bogatih ni siromašnih, ni zasužnjenih ni slobodnih, već svi bijahu učinjeni slobodnima i dionicima nebeskog dara… I doista ne mogaše biti sretnijega naroda među svim narodima koji bijahu stvoreni rukom Božjom. Ne bijaše razbojnika, ni ubojica, niti bijaše Lamanaca, niti ikakvih -aca; već oni bijahu jedno, djeca Kristova, i baštinici kraljevstva Božjeg. I kako li blagoslovljeni bijahu oni! Jer ih Gospod blagoslivljaše u svemu djelovanju njihovu.«(2)
Što je moglo uzrokovati ovu promjenu i imati tako dugotrajne učinke? Odgovor je jednostavan, a ipak dubok. Naučavanja Gospodina i njegova evanđelja prodrli su u njihova srca pa su odbacili naravnog čovjeka i postali učenici Isusa Krista. Ime Gospodnje bilo je zapisano u njihovim srcima(3) i razvili su duh naroda Siona, kao u dane Henokove.
Nažalost, mi živimo u svijetu koji slavi individualizam, gdje se svađa i mišljenje smatraju izrazom živosti. Čak i kao članovi Crkve nismo uvijek imuni na ove razvoje događaja. Pandemija je posebno nametnula izazove našim odjelima i obiteljima. U nekim slučajevima, počeli smo se definirati prema našim razlikama, baš poput ljudi u Mormonovoj knjizi, i stvorili smo vlastite -ace. Evanđelje Isusa Krista i duh Siona pomažu nam prevladati ove razlike.
Pozitivna promjena započinje sa svakim od nas i našom željom da osobno doprinesemo
»Sion je Sion zbog karaktera, osobina i vjernosti njegovih građana. Upamtite: ‘Gospod prozva narod svoj Sion, zato što bijahu jednoga srca i jednoga uma, i prebivahu u pravednosti; i ne bijaše siromašnih među njima.’(4). Ako želimo uspostaviti Sion u našim domovima, ograncima, odjelima i kolčićima, moramo zadovoljiti to mjerilo… Ne možemo čekati da Sion dođe kako bi se dogodile te stvari – Sion će doći samo kada se one dogode.«(5)
Dakle, što to znači za mene u praktičnim okvirima? Gdje da počnem ako želim prevladati razlike i poticati jedinstvo?
Godine 1872., prorok Brigham Young dao je svecima važan podsjetnik koji je vjerojatno važniji danas nego ikada. Rekao je: »Stanite! Čekajte! Kada ustanete ujutro, prije nego što se potrudite pojesti jedan zalogaj hrane… poklonite se pred Gospodom, zatražite ga da vam oprosti vaše grijehe i zaštiti vas tijekom dana, da vas sačuva od iskušenja i svakog zla, da ispravno vodi vaše korake kako biste mogli učiniti nešto toga dana što će biti korisno za kraljevstvo Božje na Zemlji. Imate li vremena za učiniti to?« (6).
Pozitivna promjena započinje sa svakim od nas i našom željom da osobno doprinesemo, budemo jednoga srca i jednoga uma, živimo u pravednosti i svjesno se brinemo za siromašne i potrebite. Ključ je učiniti Gospodina našim saveznikom u svemu tome, gradeći na vjeri, nadi i dobrotvornosti. »Sion je uspostavljen i cvjeta zbog života nadahnutih Bogom i rada njegovih građana. Sion ne dolazi kao dar, već zato što su kreposni ljudi saveza privučeni zajedno i grade ga.«(7)
1. 3. Nefi 11
2. 4 Nefi 1: 2, 3, 16–18
3. Mosija 5:12
4. Mojsije 7:18
5. D. Todd Christofferson, Come to Zion, Opći sabor, listopad 2008.
6. Keith B. McMullin, Come to Zion! Come to Zion! Opći sabor, listopad 2002.
7. Keith B. McMullin, Come to Zion! Come to Zion! Opći sabor, listopad 2002.