Oprost koji nam Bog preporučuje veličanstven je i smirujući, čak oslobađajući i nadahnjujući. To nema nikakve veze s stiskanjem zuba i gutanjem zla koje smo pretrpjeli, niti s insceniranom velikodušnošću. Istinsko praštanje proširuje naš pogled tako da možemo prepoznati i cijeniti Božji naum za nas osobno.
Jakovljevi su sinovi prvotno namjeravali ubiti(1) Josipa, no umjesto toga bacili su ga u praznu jamu(2), a zatim ga prodali u ropstvo iz pohlepe radi zarade(3). U Egiptu je bio zatvoren zbog svojih moralnih mjerila(4). Ne bi li to bio dovoljan razlog da Josip postane ogorčen?
Josip je pušten iz zatvora jer je protumačio faraonov san o sedam godina velikog obilja nakon čega je uslijedilo sedam gladnih godina(5). Tijekom sedam godina velikog obilja skladištio je ogromne količine žitarica(6). Tijekom sedam gladnih godina »glad bijaše u svim zemljama; a u svoj zemlji egipatskoj bijaše kruha«(7). Otac Jakov poslao je svoje sinove u Egipat da kupe žito kako bi mogli preživjeti i ne umrijeti(8). Po završetku kupnje, Josip je vratio novac u vreće svoje braće(9). Sljedeći put kad su kupili žito, njegova braća htjela su platiti kupovnu cijenu za prvu kupnju žitarica. Međutim, Josip ih je preduhitrio: »Budite mirni, ne bojte se! Bog vaš i Bog vašega oca stavio je blago u vaše vreće. Vaš je novac k meni stigao.«(10) Na dramatičan je način Josip uspio dovesti cijelu svoju obitelj u Egipat. Očitovao se svojoj braći u suzama: »Ja sam Josip, vaš brat; onaj koga ste prodali u Egipat. Ali se nemojte uznemirivati i prekoravati što ste me ovamo prodali; jer Bog je onaj koji me pred vama poslao da vas održi u životu… Tako niste vi mene poslali ovamo, nego Bog; on me postavio faraonu za oca, gospodara nad svim njegovim domom i vladaocem nad svom zemljom egipatskom.«(11) Od tada se Josip velikodušno skrbio za svoju širu obitelj. Nakon što je njihov otac Jakov umro, njegova su se braća bojala njegove osvete i tražila oprost: »Oprosti, dakle, uvredu slugama Boga oca svojega. Na te riječi Josip brizne u plač… Josip im odvrati: ‘Ne bojte se! Tâ zar sam ja namjesto Boga? Osim toga, iako ste vi namjeravali da meni naudite, Bog je bio ono okrenuo na dobro: da učini što se danas zbiva – da spasi život velikom narodu.’«(12)
Josipu je oprost bio radost: da ga braća njegova nisu prodala u ropstvo u Egipat, on nikad ne bi prešao svu zemlju egipatsku; nikada ne bi mogao spasiti živote tisuća ljudi uskladištenim žitom. Kada su njegova braća htjela platiti žito, nije prihvatio nikakav novac, već je ponovni susret sa svojom braćom smatrao nebeskom isplatom. Nije čak ni preuzeo zasluge za tajno vraćanje novca, već je objasnio da je to Božji dar njegovoj braći. Kada im se očitovao, objasnio je i izrazio zahvalnost za Božji naum i zadatke koji su mu dani(13). Stoga, nije zamjerao svojoj braći zbog njihovog okrutnog ponašanja. Vidio je to kao vrata kroz koja može biti blagoslov svojoj obitelji i tisućama drugih ljudi(14). Josip nikada nije napustio ovaj pogled. Čak i nakon što je njegov otac Jakov preminuo, potvrdio je svojoj braći da mu je, iako su djelovali s opakom namjerom, Bog time pružio priliku da blagoslovi mnoge ljude.
Ta perspektiva ni na koji način nije namijenjena opravdati, trivijalizirati ili čak podržati zlo. No oslobađajuće je kada pozivamo Boga u naše kušnje i dajemo mu priliku da bude blagoslov drugima kroz našu bol. Probajte. Donesite svjesnu odluku. Vrijedno je toga.
(1) Postanak 37:17–21
(2) Postanak 37:24
(3) Postanak 37:27
(4) Postanak 39:8–20
(5) Postanak 41:29–30
(6) Postanak 41:49
(7) Postanak 41:54
(8) Postanak 42:2
(9) Postanak 42:25
(10) Postanak 43:23
(11) Postanak 45:4–8
(12) Postanak 50:15–20
(13) Usp. Nauk i savezi 59:21
(14) Usp. Mojsije 5:11