Viđenje u Području sjeverna Europa jest pozvati sve da postave Spasitelja i svete uredbe u središte svojeg života i da žive radosno u skladu s evanđeljem Isusa Krista.
Jednoga rujanskog dana, moja supruga, predsjednik i nadzornica hrama Helsinki Finska i ja otputovali smo u Rigu u Latviji na zajednički Baltički sabor koji je vodio predsjednik Christofferson. Išli smo taksijem od zračne luke do centra grada. Naš vozač, kojeg ću zvati Marek, pojačao je glazbu prilično glasno. Tihim sam ga glasom upitao o gradu. Utišao je radio i počeli smo razgovarati. Marek je upitao: »Zašto ste došli u Rigu?«
Rekao sam mu da u nedjelju imam govor u crkvi, gdje će govoriti i jedan od živućih apostola našeg doba, predsjednik Christofferson. Dao sam Mareku adresu crkve, koju je upisao u mapu na svojem telefonu, i pozvao ga da nam se pridruži u nedjelju. Pristojno je odbio, rekavši da mora kositi svoj travnjak. Predložio sam da ću, ako dođe u crkvu u nedjelju, poslati dvojicu mladih misionara da mu pokose travnjak u subotu. I dalje je odbijao i rekao da neće dopustiti drugima da mu služe. Upitao sam ga o njegovim vjerskim uvjerenjima i saznao da ima obitelj, ženu i dvoje djece te da vjeruju u Boga i Krista i nastoje živjeti dobrim životom, ali ne idu često u crkvu. Istaknuo sam da je naša crkva za cijelu obitelj i pozvao sam ga da dovede sve članove svoje obitelji u nedjelju. I dalje je oklijevao obećati bilo što, ali je rekao da će razmisliti. Dao sam mu svoju posjetnicu sa svojim brojem telefona, adresom e-pošte i adresom crkvene internetske stranice. Poziv je bio upućen i rekao sam mu da poštujem njegovu slobodnu volju.
U nedjelju, prije nego je sastanak započeo, potražio sam pogledom svojega novog prijatelja, ali ga nigdje nisam mogao pronaći. Iznio sam svoj govor i usredotočio se na slušanje tuđih govora. Tijekom međupjesme, primijetio sam Mareka u publici. Mahnuo sam rukom da ga pozdravim i on je meni mahnuo. Nakon sastanka smo se sastali i dobio sam dopuštenje predsjednika Christoffersona da mu predstavim Mareka. U trenutku koji je uslijedio, starješina Aidukaitis i predsjednik Christofferson dali su Mareku primjerak Mormonove knjige na latvijskom jeziku i on je čuo apostolsko svjedočanstvo o njezinoj istinitosti. Predsjednik misije predstavio je mjesne misionare koji su Mareku dali svoje podatke za kontakt i izrazili želju da razgovaraju s njim kasnije. Poziv je bio upućen i svatko je od nas otišao svatko svojim putem.
Što učimo iz toga? Volite ljude, iznosite svoja iskustva i radosno ih pozovite da se približe Spasitelju. Rijetko imamo priliku pozvati ljude da upoznaju apostola, ali možemo iskoristiti svaku priliku na našem putu u crkvu – kada nas netko upita kamo idemo – radosno im govoreći o našem odredištu i pozivajući naše prijatelje da nam se pridruže.
Spasitelj je uputio osobni poziv Petru i Andriji: »Pođite za mnom, i učinit ću vas ribarima ljudi.«¹ Tri godine kasnije rekao im je: »Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju!«² Taj isti poziv i dalje vrijedi.
Gospodin je u naše doba podučio: »Otvorite usta svoja i ona će se ispuniti, i postat ćete baš kao Nefi iz davnine, koji putovaše iz Jeruzalema divljinom. Da, otvorite usta svoja i ne štedite, i bit ćete opterećeni snopljem na leđima svojim, jer gle, ja sam s vama.«³
Ne trebamo se bojati reakcija drugih, već vjerovati da je Gospodin s nama: »Uvijek ćeš otvarati usta svoja za stvar moju, ne plašeći se što čovjek može učiniti, jer ja sam s tobom.«⁴ »Oslanjajte se na mene u svakoj misli; ne sumnjajte, ne bojte se.«⁵
Naša je dužnost živjeti u skladu s Kristovim evanđeljem najbolje što možemo – to je jedan od najboljih načina kako pozvati ljude da dođu Kristu. Duh Sveti svjedoči da Bog i Isus Krist žive; Blagoslovi i uredbe evanđelja dostupni su svim ljudima. Spasiteljevo je poslanje iscijeliti i omogućiti da se djelo spasenja i uzvišenja ostvari za svakoga od nas – jednog po jednog.
»Zato, draga ljubljena braćo, učinimo radosno sve što leži u našoj moći; i tad stojmo mirno, s najvećim uvjerenjem, kako bismo vidjeli spasenje Božje, i da će ruka njegova biti objavljena.«⁶
Budimo odvažni u svojem svjedočanstvu dok nastojimo ići naprijed na putu saveza i u svojem učeništvu. Predsjednik Russell M. Nelson potaknuo je svakoga od nas da poveća svoje pouzdanje pred Bogom: »Dok marljivo nastojimo ispuniti svoj život dobrotvornošću i krepošću, naše će se pouzdanje u približavanje Bogu povećati. Pozivam vas da poduzimate hotimične korake kako biste rasli u svojem pouzdanju pred Gospodinom. Zatim, kada idemo našem Nebeskom Ocu s povećanim pouzdanjem, bit ćemo ispunjeni s više radosti i vaša će vjera u Isusa Krista rasti. Počet ćemo doživljavati duhovnu moć koja nadilazi naše najveće nade.«⁷
1. Matej 4:18–19
2. Marko 16:15
3. Nauk i savezi 33:8–9
4. Nauk i savezi 30:11
5. Nauk i savezi 6:36
6. Nauk i savezi 123:17
7. Russell M. Nelson, »Pouzdanje u nazočnosti Božjoj«, Opći sabor u travnju 2025. (vidi i Lijahona, svibanj 2025.)