Dana 29. prosinca 2020. u 12.20 po mjesnom vremenu potres magnitude 6,4 pogodio je središnju Hrvatsku u blizini grada Petrinje. Prema gradonačelniku Petrinje Darinku Dumboviću, potres je uništio otprilike pola grada, ubivši sedmero osoba i ozlijedivši još 36. Zahvaljujući prethodnim iskustvima sa sličnim katastrofama, misionari i dobrovoljci Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana koji žive na tom području brzo su se mobilizirali i pružili pomoć.
U danima nakon potresa stanovnici su proživjeli značajnu patnju zbog uništenja gotovo 4000 domova, zatvaranja škola i snježnoga zimskog vremena. Postojala je velika potreba za hranom, vodom i gorivom za grijanje. Odaslan je zahtjev za ovim stvarima, kao i za montažnim kontejnerima i kamp prikolicama koje će služiti kao privremeni smještaji. Srećom, na ovaj se zahtjev brzo reagiralo.
Kako su se širile vijesti o potresu, Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana donirala je Hrvatskoj i obližnjim državama veliku količinu hrane, vode, odjeće i opreme te je pomogla s logističkim nastojanjima u razdavanju ovih dobara.
Crkva ima 12 obrazovnih misionara kao i misijski ured u Zagrebu gdje se potres snažno osjetio. Zahvaljujući toj blizini Crkva je mogla odmah stupiti u kontakt s vodstvom Hrvatskoga Crvenog križa (HCK) radi pružanja pomoći.
HCK brzo je dodijelio crkvene dobrovoljce u svoj objekt u Sisku – gradu smještenom na rubu zone oštećenja od potresa. Dobrovoljci i misionari krenuli su na posao pod usmjerenjem mjesne predsjednice HCK-a Sanje Tomašinec.
»Bilo je to vrlo teško razdoblje za nas«, rekla je Tomašinec. »Stotine su dobrovoljaca došle iz svih dijelova Hrvatske, a jednoga su se dana pojavili mladi misionari te mi se obratili sa željom da pomognu. U tom smo razdoblju bili prilično izgubljeni u svemu što se događalo pa sam im ponudila [zaduženje] da pomognu s prikupljanjem zaprimljene pomoći te razdavanjem ove pomoći onima koji su imali štete ili gubitak. Dogovorila sam da se upoznaju s mladim dobrovoljcima iz našega grada Siska te ih potaknula da zajedno rade.«
Do 2. siječnja, samo četiri dana nakon prvotnog potresa, misionari su pakirali i prevozili kutije prijeko potrebnih potrepština u zahvaćena područja koristeći misijski kombi.
Sljedećeg su tjedna misionari poslani u centar HCK-a u Petrinju, gradu najbližem epicentru, pod trajnim usmjeravanjem Sanje Tomašinec.
Kada su misionari koji predstavljaju Dobrotvorno društvo svetaca posljednjih dana u Sarajevu u Bosni i Hercegovini čuli za potres, željeli su odrediti potrebe te pomoći. Kontaktirali su jedne od svojih partnera od povjerenja – Ruke nade (Croatia Baptist Aid - CBAid) – koji su htjeli osigurati hranu, ali nisu imali dovoljno sredstava.
Organizacija Ruke nade zatražila je pomoć od Dobrotvornog društva svetaca posljednjih dana u nabavljanju i razdavanju hrane za 400 obitelji koje su bile raseljene ili na druge načine pogođene. Kutije s hranom sastajale su se od orašida, sušenog voća, graha, krekera, tosta, namaza od čokolade, konzerviranoga mesa, konzervirane tune, juhe, tjestenine, mlijeka, soli, šećera, riže i ulja. Dobrotvorno društvo svetaca posljednjih dana osiguralo je financiranje, a organizacija Ruke nade pobrinula se za kupnju, pakiranje i razdavanje proizvoda.
Dodatnih je 42 cjelodnevnih misionara bilo pod privremenom karantenom u Zagrebu na svojem putu prema svojim misijama u Njemačkoj i Slovačkoj. Nakon što su ostali sedam dana u obaveznoj karanteni, imali su oko tjedan dana prije svojeg leta što im je dalo priliku da pomognu organizaciji Ruke nade s pakiranjem i razdavanjem hrane.
Misionari koji su služili u raznim gradovima diljem Hrvatske proveli su i do šest sati dnevno, četiri dana u tjednu, pomažući u distribucijskim centrima HCK-a. Ti su se misionari rotirali u smjenama (od četvero do šestero istovremeno) kako bi doprinijeli u nastojanjima da se pomogne. Ukupno je više od 60 misionara sudjelovalo tijekom mjeseci koji su uslijedili nakon potresa.
Kada je zamoljena da opiše rad s mladim misionarima, Tomašinec je rekla: »Mladi su misionari ostavili dojam na mene, kao i na druge mlade ljude koji su našli tamo kao dobrovoljci… Vrlo su se pristojno ponašali i bili su obrazovani. Razgovarali su na izvrsnom hrvatskom jeziku koji, kao što znamo, uopće nije lagan. Mladi su se misionari pokazali kao vrlo marljivi, pouzdani, komunikativni te su nas proželi snagom, suradnjom i radošću tijekom najtežih trenutaka kroz koje smo prolazili. Bili smo vrlo sretni što su nam došli s druge strane svijeta u mali, uništeni grad koji čak nije ni na kartama.«