Spasiteljevo službeništvo i mi

    Poruka vodstva područja

    slika

    U božićno vrijeme slavimo Spasiteljevo rođenje, mislimo na njega, častimo ga, štujemo i promišljamo o tome što je on učinio za nas. Potom, kada dođe Uskrs, ponovno ga se prisjećamo, osjećamo vječnu zahvalnost za njegovo Pomirenje i sretno i pobožno slavimo njegovo Uskrsnuće. 

    Dok mislimo na pojedinačne događaje iz Spasiteljevog života, kako se možemo dublje usredotočiti na ono što se dogodilo između tih najsvetijih događaja, njegovog rođenja i smrti? Kako možemo svakodnevno slaviti njegov život povrh samog slavljenja pojedinačnih događaja koji su obilježili početak i kraj njegovog svetog poslanja na Zemlji?

    slika defeo
    starješina Massimo De Feo, Italija prvi savjetnik u predsjedništvu područja Europa

    On je u svojoj propovijedi Nefijcima podučio: »Vi znadete ono što morate činiti… naime, djela koja vidjeste da ja činim to ćete također činiti…«[i]

    Jedini ispravan način slavljenja Krista je slijediti ga u službeništvu, dan za danom, ne samo za Božić ili Uskrs.

    Kako učim više o Spasiteljevom službeništvu i trudim se oponašati ga, pronalazim da su tri važna sastojka njegovog službeništva: kako je volio; kako je služio i kako je izdržao.

    Voljeti druge početak je našeg službeništva kao što je bio početak Spasiteljevog službeništva.  Došao je zato što nas je volio i što je volio Oca više nego sebe.  Stoga pokazujemo našu ljubav prema Spasitelju i slavimo njegovo službeništvo kada poslužujemo svoj Božjoj djeci s ljubavlju, ne zato što smo zaprimili zadatak kao ‘poslužiteljska braća i sestre’, već zato što iskreno volimo druge kao što je i on volio.  Mi ne poslužujemo po zaduženju, već po ljubavi.

    Služiti u kraljevstvu ključan je sastojak našeg službeništva da uspostavimo Crkvu, poslužujemo uredbe evanđelja i omogućimo svoj djeci Božjoj povratak njemu.  Spasitelj je neumorno služio u kraljevstvu koje je on uspostavio, kroz svećeničku ovlast, pokazujući koliko je važno služiti u crkvi.  Služenje je u srži našeg službeništva kao što je bilo srž Spasiteljevog službeništva. Započeo je s uredbom krštenja kako bi ispunio savez kroz odgovarajuću ovlast, potom je pozvao svoje učenike na službeništvo da neumorno služe do svršetka kako bi uspostavili kraljevstvo Božje na Zemlji.

    Izdržati do kraja sastojak je našeg službeništva koji naposljetku pokazuje našu pravu vjeru. Gospodin nikada nije odustao, nikada nije stao, nikada se nije povukao ili odbio služiti.  Naravno, čak je i Spasitelj imao svojih ‘trenutaka’ kada se osjetio usamljen ili kada su ga svi oko njega napustili.  Bio je kušan, ali se odupro. Postao je neomiljen, bio je izrugivan i vrijeđan, ali nikada se nije prestao usredotočivati na svoje vječno poslanje i nikada nije tražio da bude razriješen svojeg svetog zaduženja. Dao je Ocu istinski znak svoje vjere ustrajanjem do svršetka.  Tek je tada rekao: »Svršeno je…«[ii]

    Kako ćemo mi pokazati našu vjeru kad smo kušani, umorni ili izrugivani? Kada utjecaji svijeta uzdrmaju naše živote, kada smo suočeni s olujama bolesti, emocionalnim ili vremenitim poteškoćama, hoće li nas naša vjera održati snažnima? Hoćemo li ustrajati poput Spasitelja?

    Predsjednik Russell M. Nelson je rekao: »Predanost da se ustraje do svršetka znači kako nećemo tražiti naše razrješenje s poziva da služimo.  To znači da ćemo ustrajati u potrazi za dostojnim ciljem.  To znači da nećemo nikada, baš nikada, odustati od voljene osobe koja je zastranila.  I to znači da ćemo uvijek cijeniti naše vječne odnose, čak i kroz teške dane bolesti, nemoći ili smrti.«[iii]

    Dok pokušavamo oponašati Spasiteljevo službeništvo pronaći ćemo snagu za naše živote.  Dok volimo, služimo i ustrajemo poput njega, povlačit ćemo snagu samog Spasitelja u vlastite živote.

    Dok poslužujemo poput njega, njegovo će rođenje, smrt i uskrsnuće postati nama smislenije. Shvatit ćemo da Božić i Uskrs nisu samo jednodnevno obilježavanje, već svakodnevno slavljenje Spasiteljevog života. 

    Svaki će dan za nas biti novo duhovno rođenje, čak i novo duhovno uskrsnuće, dok naš »naravni čovjek« umire da bi bio rođen i živio u Kristu.

    Slavimo Božić slijedeći njega i njegovo sveto službeništvo kako bismo postajali sve više i više poput njega, svakoga dana našeg života, dan po dan.

     


    [i] 3 Nefi 27:21

    [ii] John 19:30

    [iii] Russell M. Nelson – Gratitude for the Mission and Ministry of Jesus Christ – BYU Devotional, 18. kolovoza 1998.