25 KOLOVOZA 2016
Zadar je prometni grad u ovo doba godine pa je broj osoba nazočnih u Crkvi tijekom sakramentalnog sastanka obično dvostruko veći. Mnogi su posjetitelji ovdje samo jednu nedjelju, a onda odu posjetiti druga mjesta na svojem godišnjem odmoru. Svi osim Butlera koji nisu ovdje samo radi godišnjeg odmora.
Obitelj Butler sačinjavaju roditelji Daniel i Deborah te njihova djeca Mark (9 god.), Lizzy (7 god.), Rose (5 god.) i Joshua (3 god.). Daniel je profesor politologije na sveučilištu Washington u St. Louisu u Missouriju, ali trenutno pauzira. Njegovi su se preci iz Srbije preselili u Hrvatsku koju su zatim napustili početkom 20. stoljeća kada su se odselili u Sjedinjene Države. Deborah je majka koju četvero mališana drži zaposlenom, a iznimno je zainteresirana za rodoslovlje.
Priča o njihovom dolasku u Hrvatsku započinje s Deborahinim roditeljima, Earlom i Annom Clare Shepherd. Shepherdovi su služili kao stariji misionarski bračni par u Sjevernoj jadranskoj misiji od 2013. do 2015., a bili su dodijeljeni služiti u Hrvatskoj. Daniel je potaknuo Deborah da posjeti svoje roditelje, a ona je odučila pokušati saznati više o Danielovoj obitelji dok je bila ovdje. Deborah je prije putovanja u Hrvatsku pronašla zapis koji je otkrio mjesto na kojem su živjeli Danielovi preci. Naselje se zove Kurjak. Također je pronašla rođaka Danielove bake u Renu u Nevadi koji joj je iznio mnoge dražesne i dirljive priče i detalje o obitelji. S ovim je podacima mogla pronaći i upoznati nekoliko rođaka tijekom svojeg posjeta Hrvatskoj te vidjeti obiteljski gospodarski posjed. Vratila se kući s blagom koje je tamo pronašla i koje je dovelo do planiranja produženog boravka obitelji Butler.
Ona i Daniel shvatili su da će trebati naučiti jezik kako bi mogli komunicirati s ljudima i postavljati određena pitanja o obiteljskoj povijesti. Stoga su, koristeći neke jezične materijale koje misionari koriste, oboje učili hrvatski jezik i to dovoljno da bi ga oni razumjeli i da bi se njih razumjelo.
Tijekom proteklih nekoliko godina otvorila su se mnoga vrata i oni su bili blagoslovljeni uspjehom. Daniel je u ljeto 2015. došao na dva mjeseca kako bi učio jezik. Deborah mu se pridružila na kraju putovanja i proveli su tjedan dana fotografirajući u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. Zajedno su snimili više od 4000 fotografija austrougarskih vojnih zapisa u razdoblju od 1820. do 1863. godine, koje je on detaljnije proučio nakon povratka kući. Dok je bio sam, Daniel je upoznao mjesnu osobu čiji je hobi rodoslovlje i koja ga je mogla uputiti prema knjizi koja je nudila kontakt podatke i pozadinske podatke. Ovog su ljeta Deborah i Daniel odlučili dovesti svoju djecu sa sobom u Hrvatsku. U Zadar su došli početkom lipnja, a otišli su devet tjedana kasnije, početkom kolovoza. Obitelji Butler ovo neće biti posljednje putovanje u Hrvatsku. Daniel ima priliku vratiti se krajem kolovoza 2016. te kaže: »Dovodim svojeg oca sa sobom«.
Deborah i Daniel sa svojim entuzijazmom i odlučnošću postavljaju pozitivan primjer za svoju djecu, što im je omogućilo dragocjenu priliku da upoznaju rođake i posjete mjesta kojima su njihovi preci kročili davno prije. Doista su srca ove djece okrenuta njihovim ocima (Malahija 3:6).
Nakon što su sjele tijekom intervjua i iznošenja svih ovih podataka, Lizzy i Rose su inzistirale da na hrvatskoj jeziku otpjevaju pjesmu: »Božje sam dijete ja«. Bilo je to dirljivo iskustvo i možemo samo zamisliti koliko bi njihovi preci bili sretni da ih vide u svojoj domovini.
Zadar je prometni grad u ovo doba godine pa je broj osoba nazočnih u Crkvi tijekom sakramentalnog sastanka obično dvostruko veći. Mnogi su posjetitelji ovdje samo jednu nedjelju, a onda odu posjetiti druga mjesta na svojem godišnjem odmoru. Svi osim Butlera koji nisu ovdje samo radi godišnjeg odmora.
Obitelj Butler sačinjavaju roditelji Daniel i Deborah te njihova djeca Mark (9 god.), Lizzy (7 god.), Rose (5 god.) i Joshua (3 god.). Daniel je profesor politologije na sveučilištu Washington u St. Louisu u Missouriju, ali trenutno pauzira. Njegovi su se preci iz Srbije preselili u Hrvatsku koju su zatim napustili početkom 20. stoljeća kada su se odselili u Sjedinjene Države. Deborah je majka koju četvero mališana drži zaposlenom, a iznimno je zainteresirana za rodoslovlje.
Priča o njihovom dolasku u Hrvatsku započinje s Deborahinim roditeljima, Earlom i Annom Clare Shepherd. Shepherdovi su služili kao stariji misionarski bračni par u Sjevernoj jadranskoj misiji od 2013. do 2015., a bili su dodijeljeni služiti u Hrvatskoj. Daniel je potaknuo Deborah da posjeti svoje roditelje, a ona je odučila pokušati saznati više o Danielovoj obitelji dok je bila ovdje. Deborah je prije putovanja u Hrvatsku pronašla zapis koji je otkrio mjesto na kojem su živjeli Danielovi preci. Naselje se zove Kurjak. Također je pronašla rođaka Danielove bake u Renu u Nevadi koji joj je iznio mnoge dražesne i dirljive priče i detalje o obitelji. S ovim je podacima mogla pronaći i upoznati nekoliko rođaka tijekom svojeg posjeta Hrvatskoj te vidjeti obiteljski gospodarski posjed. Vratila se kući s blagom koje je tamo pronašla i koje je dovelo do planiranja produženog boravka obitelji Butler.
Ona i Daniel shvatili su da će trebati naučiti jezik kako bi mogli komunicirati s ljudima i postavljati određena pitanja o obiteljskoj povijesti. Stoga su, koristeći neke jezične materijale koje misionari koriste, oboje učili hrvatski jezik i to dovoljno da bi ga oni razumjeli i da bi se njih razumjelo.
Tijekom proteklih nekoliko godina otvorila su se mnoga vrata i oni su bili blagoslovljeni uspjehom. Daniel je u ljeto 2015. došao na dva mjeseca kako bi učio jezik. Deborah mu se pridružila na kraju putovanja i proveli su tjedan dana fotografirajući u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. Zajedno su snimili više od 4000 fotografija austrougarskih vojnih zapisa u razdoblju od 1820. do 1863. godine, koje je on detaljnije proučio nakon povratka kući. Dok je bio sam, Daniel je upoznao mjesnu osobu čiji je hobi rodoslovlje i koja ga je mogla uputiti prema knjizi koja je nudila kontakt podatke i pozadinske podatke. Ovog su ljeta Deborah i Daniel odlučili dovesti svoju djecu sa sobom u Hrvatsku. U Zadar su došli početkom lipnja, a otišli su devet tjedana kasnije, početkom kolovoza. Obitelji Butler ovo neće biti posljednje putovanje u Hrvatsku. Daniel ima priliku vratiti se krajem kolovoza 2016. te kaže: »Dovodim svojeg oca sa sobom«.
Deborah i Daniel sa svojim entuzijazmom i odlučnošću postavljaju pozitivan primjer za svoju djecu, što im je omogućilo dragocjenu priliku da upoznaju rođake i posjete mjesta kojima su njihovi preci kročili davno prije. Doista su srca ove djece okrenuta njihovim ocima (Malahija 3:6).
Nakon što su sjele tijekom intervjua i iznošenja svih ovih podataka, Lizzy i Rose su inzistirale da na hrvatskoj jeziku otpjevaju pjesmu: »Božje sam dijete ja«. Bilo je to dirljivo iskustvo i možemo samo zamisliti koliko bi njihovi preci bili sretni da ih vide u svojoj domovini.
