Sretan sam kad se sjetim svoje mame. Za nju me vežu najnježniji osjećaji. Mnogi moji koraci u djetinjstvu bili su pogrešni, a ona je sa strpljenjem i ljubavlju sve to usmjeravala na pravi put. Mogla se osjetiti ljubav u njezinim postupcima, i onda kada je bila stroga. Bio sam živo dijete sa neiscrpnom maštom i sve sam želio isprobati. Nekada se istovremeno smijala i plakala dirnuta mojim postupcima. Dobrota i mirnoća njezina usađena je u mene. Mnoge stvari i osjećaji uživljeni su u meni kroz njezin odgoj. Nema tih novaca kojim se može platiti ljubav i strpljenje u beskonačnim dječjim pokušajima da nauče činiti dobro.
Mama nije išla u crkvu ali je njena ljubav za nas učinila da smo danas dobri ljudi sa osjećajem za druge ljude. Obogaćen dobrotom slobodno sam zaplovio u svoj život. Osjećao sam da se trebam držati dobroga i da nikad neću pogriješiti. Sigurnost da se ne bojim i da slobodno koračam kroz život mogu zahvaliti svojoj mami. Ljubav Marije, Isusove majke i Slavice, moje majke, u suštini se ne razlikuju. Sve majke ljube svoju djecu neizmjernom ljubavlju. Sve žele za svoju djecu najbolje. Ta želja dolazi od Nebeskog Oca, koji cijeni obitelj, i dao je ženama i muškarcima odgovorne uloge kako bi uspjeli odgojiti dobro potomstvo koje će slijediti Božja uputstva. Sretan sam što je moja mama uspjela kroz svoj odgoj, makar nije više sa nama, dovesti mene u Božju blizinu. Hvala joj zauvijek na toj žrtvi.
Branko