Stalna promjena srca

poruka vodstva područja

slika
slika
starješina Thomas Hänni, Finska član Sedamdesetorice područja

Razmislimo o mnogim velikim istinama koje je Nebeski Otac obznanio svojoj djeci od Obnove evanđelja, posebice objave primljene tijekom posljednjih nekoliko godina. 

Htio bih da promislimo na trenutak o svim blagoslovima povezanim s ovim objavama.  Kada razmišljamo o njima, ne osjećamo li zahvalnost i ljubav za cijelo vodstvo koje primamo od naših proroka u ovoj posljednjoj rasporedbi?

Jesmo li svi mi osjetili promjenu u svojem srcu zbog ovih objava?

Spasitelj nas doista nadahnjuje da osnažimo svoju vjeru u njega, sklopimo saveze i ostanemo na putu učeništva.

Objave koje smo primili podsjetnik su svima nama da se uzdignemo, služimo i poslužujemo na viši i svetiji način. 

Dok se usredotočujemo na ove objave, pokajati se i postati istinski poslužitelji i oruđa u rukama Gospodnjim postaje prioritet. Kao posljedica, slijeđenjem našeg proroka i primjenjivanjem ovih istina obraćamo naše domove u svetišta vjere i centre učenja evanđelja1 gdje Gospodin postaje naš učitelj.

Vječno sam zahvalan na onima koji su posluživali i iznijeli obnovljeno evanđelje na prirodan način mojoj supruzi kada je imala četrnaest godina.  Prihvatila je poziv da slijedi Krista i bila je krštena u Málagi u Španjolskoj. 

Budući da su joj posluživali njezini prijatelji koji su joj u njezinoj mladosti pomogli približiti se Kristu, naučila je da je posluživanje drugima dio našeg osobnog postupka pokajanja. To je način na koji okrećemo svoje srce Bogu i njegovoj djeci.  Nekoliko godina nakon njezinog krštenja posve je sama otputovala u hram Švicarska kako bi posluživala onima s druge strane vela.  Tada smo se upoznali u Zollikofenu, a tamo smo se i zapečatili za vrijeme i vječnost.

Kao obitelj, osjećamo se povlašteni imati priliku živjeti u ovoj uzbudljivoj rasporedbi gdje svi mi u našem domu nastojimo »činiti bolje i biti bolji nego ikada prije«.2

Svi mi, neovisno o našim zasebnim situacijama – vjenčani, samci ili razvedeni, obudovljeni ili se nalazimo postavljeni u bilo kakav oblik izazovnih okolnosti – možemo se pokajati i slijediti Krista.  Pravo je pokajanje usmjereno na Krista i njegovu otkupljujuću moć.  To je nešto osobno između njega i nas.

Dok se Gospodin obraća našem proroku, on se također obraća nama i iscjeljuje nas ponaosob.  Pokazuje nam put i olakšava nam bremena ako ga slušamo, okrenemo mu se, slijedimo ga i odaberemo se pokajati. 

Dok to činimo i prihvaćamo Pomirenje Kristovo, počinjemo se okretati Gospodinu s više skršenim srcem i raskajanim duhom.  To znači obraćenje. Duša koja se pokajala je obraćena duša, a obraćena duša je duša koja se pokajala.3

Pokajanje je Gospodinov postupak za stjecanje duhovnog rasta i radosti – radosti otkupljenja u njemu.4 On želi da se promijenimo – da postanemo manje poput naravnog čovjeka5 i više poput njega.6

Molitva, proučavanje Svetih pisama, kućna obiteljska večer i program »Dođi i slijedi me« temeljni su stupovi kako bi se stvorilo okruženje koje nas poziva na pokajanje i da pronađemo trajnu radost i sreću.

Ova nastojanja otvaraju vrata Neba da izlije osobnu objavu i želju za svakodnevnim pokajanjem.  Ne samo da ćemo odabrati prestati počinjati veliki grijeh kroz jedan čin, već će to biti početak osobnog putovanja da u potpunosti promijenimo mišljenje.  Stavljanjem Spasitelja u središte našeg života započinjemo postupak potpune promijene srca.  Neka nas Gospodin blagoslovi i pomogne nam, sa svjedočanstvom Duha Svetoga, pronaći svoju osobnu potvrdu o Gospodinovim objavama danim u ove posljednje dane te pokajati se i slijediti ga.

1+2 Vidi: Russell M. Nelson, »Becoming Exemplary Latter-day Saints«, Ensign, studeni 2018.

3+4 Vidi:  Russell M. Nelson, »Repentance and Conversion«, Ensign, svibanj 2007.

5 Vidi: Mosija 3:19

6 Vidi: 3 Nefi 27:27