Razmislimo o mnogim velikim istinama koje je Nebeski Otac obznanio svojoj djeci od Obnove evanđelja, posebice objave primljene tijekom posljednjih nekoliko godina.
Htio bih da promislimo na trenutak o svim blagoslovima povezanim s ovim objavama. Kada razmišljamo o njima, ne osjećamo li zahvalnost i ljubav za cijelo vodstvo koje primamo od naših proroka u ovoj posljednjoj rasporedbi?
Jesmo li svi mi osjetili promjenu u svojem srcu zbog ovih objava?
Spasitelj nas doista nadahnjuje da osnažimo svoju vjeru u njega, sklopimo saveze i ostanemo na putu učeništva.
Objave koje smo primili podsjetnik su svima nama da se uzdignemo, služimo i poslužujemo na viši i svetiji način.
Dok se usredotočujemo na ove objave, pokajati se i postati istinski poslužitelji i oruđa u rukama Gospodnjim postaje prioritet. Kao posljedica, slijeđenjem našeg proroka i primjenjivanjem ovih istina obraćamo naše domove u svetišta vjere i centre učenja evanđelja1 gdje Gospodin postaje naš učitelj.
Vječno sam zahvalan na onima koji su posluživali i iznijeli obnovljeno evanđelje na prirodan način mojoj supruzi kada je imala četrnaest godina. Prihvatila je poziv da slijedi Krista i bila je krštena u Málagi u Španjolskoj.
Budući da su joj posluživali njezini prijatelji koji su joj u njezinoj mladosti pomogli približiti se Kristu, naučila je da je posluživanje drugima dio našeg osobnog postupka pokajanja. To je način na koji okrećemo svoje srce Bogu i njegovoj djeci. Nekoliko godina nakon njezinog krštenja posve je sama otputovala u hram Švicarska kako bi posluživala onima s druge strane vela. Tada smo se upoznali u Zollikofenu, a tamo smo se i zapečatili za vrijeme i vječnost.
Kao obitelj, osjećamo se povlašteni imati priliku živjeti u ovoj uzbudljivoj rasporedbi gdje svi mi u našem domu nastojimo »činiti bolje i biti bolji nego ikada prije«.2
Svi mi, neovisno o našim zasebnim situacijama – vjenčani, samci ili razvedeni, obudovljeni ili se nalazimo postavljeni u bilo kakav oblik izazovnih okolnosti – možemo se pokajati i slijediti Krista. Pravo je pokajanje usmjereno na Krista i njegovu otkupljujuću moć. To je nešto osobno između njega i nas.
Dok se Gospodin obraća našem proroku, on se također obraća nama i iscjeljuje nas ponaosob. Pokazuje nam put i olakšava nam bremena ako ga slušamo, okrenemo mu se, slijedimo ga i odaberemo se pokajati.
Dok to činimo i prihvaćamo Pomirenje Kristovo, počinjemo se okretati Gospodinu s više skršenim srcem i raskajanim duhom. To znači obraćenje. Duša koja se pokajala je obraćena duša, a obraćena duša je duša koja se pokajala.3
Pokajanje je Gospodinov postupak za stjecanje duhovnog rasta i radosti – radosti otkupljenja u njemu.4 On želi da se promijenimo – da postanemo manje poput naravnog čovjeka5 i više poput njega.6
Molitva, proučavanje Svetih pisama, kućna obiteljska večer i program »Dođi i slijedi me« temeljni su stupovi kako bi se stvorilo okruženje koje nas poziva na pokajanje i da pronađemo trajnu radost i sreću.
Ova nastojanja otvaraju vrata Neba da izlije osobnu objavu i želju za svakodnevnim pokajanjem. Ne samo da ćemo odabrati prestati počinjati veliki grijeh kroz jedan čin, već će to biti početak osobnog putovanja da u potpunosti promijenimo mišljenje. Stavljanjem Spasitelja u središte našeg života započinjemo postupak potpune promijene srca. Neka nas Gospodin blagoslovi i pomogne nam, sa svjedočanstvom Duha Svetoga, pronaći svoju osobnu potvrdu o Gospodinovim objavama danim u ove posljednje dane te pokajati se i slijediti ga.
1+2 Vidi: Russell M. Nelson, »Becoming Exemplary Latter-day Saints«, Ensign, studeni 2018.
3+4 Vidi: Russell M. Nelson, »Repentance and Conversion«, Ensign, svibanj 2007.
5 Vidi: Mosija 3:19
6 Vidi: 3 Nefi 27:27