Starješina Ulisses Soares i njegova supruga Rosana vratili su se ovog tjedna u Portugal po prvi put otkako su prije dva desetljeća vodili misiju Portugal Porto. Njihov je četverodnevni posjet bila prilika za prisjećanje, posluživanje 45 000 svetaca posljednjih dana i produbljivanje međusobne veze s zemljom njihovih predaka.
»Uvijek sam sanjao o danu kad ću se vratiti ovamo i osjetiti isti osjećaj kao kad sam bio predsjednik misije«, rekao je starješina Soares, starosjedilac Brazila. »Ali danas je to puno više. To je nešto što ne mogu opisati, vidjeti jedinstvo koje je uspostavljeno ovdje među članovima, među Crkvom i među vođama Crkve.«
»Osjećam se kao kod kuće«, dodala je sestra Soares. »Divno je vratiti se jer u mojim venama teče portugalska krv.«
Starješina i sestra Soares krenuli su na svoju misiju u ljeto 2000. godine. Njihovo troje djece imalo je 13, 9 i 5 godina. Rekli su da je obitelj doživjela čuda. Njihova su djeca pronašla prijatelje, ljubav i obitelj.
»Bilo je tako predivno jer su se naša djeca tako dobro slagala«, rekla je sestra Soares. »Voljeli su biti ovdje i voljeli su ljude, djecu, školu, djecu Crkve. Bilo je predivno.«
A starješina Soares otkrio je više svoje portugalske loze.
Jednoga dana, nakon što je govorio o svojem podrijetlu na saboru okruga u Coimbri (gradu gdje se rodio jedan od njegovih djedova), entuzijast za rodoslovlje upitao je predsjednika Soaresa za ime njegova djeda. Nekoliko mjeseci kasnije, čovjek je budućem apostolu predstavio stotine imena svojih predaka koji su živjeli između 1600-ih i 1800-ih. Imena su došla iz zapisa koji nisu dostupni u Brazilu.
Ovaj neočekivani dar, rekao je starješina Soares, pratili su portugalski svetci koji su odnijeli ta imena u dom Gospodnji u Madridu u Španjolskoj. Tamo su, u ime tih stotina ljudi, posvećeni članovi Crkve prošli kroz svete obrede za koje Crkva Isusa Krista vjeruje da će zauvijek ujediniti obitelji.
To, rekao je apostol, pokazuje veliko srce portugalskog naroda.
»Otvoreni su za međusobnu pomoć i podršku«, rekao je. »Ovaj mi je čovjek došao bez ikakve molbe, ali pokušavajući iznijeti svoju ljubav kroz svoj rad na obiteljskoj povijesti. To je bilo jedno od velikih čuda koja smo iskusili ovdje u ovoj zemlji.«
Starješina Soares rekao je da su njegovi djedovi i bake donijeli sa sobom svoje portugalske tradicije kada su imigrirali u Brazil. Jedna od tih tradicija bilo je često okupljanje s obitelji u bilo kojoj prigodi.
»Bilo je predivno vidjeti kako su moji djed i baka zadržali svoju kulturu međusobnog prihvaćanja i međusobnog podržavanja čak i izvan svoje zemlje«, rekao je starješina Soares. »Tamo su napravili svoju malu zemlju u Brazilu. I tako sam odrastao. Tako su me odgojili moji roditelji koji su mi donijeli taj dio kulture mojih djedova i baka.«
Roditelji starješine Soaresa priključili su se Crkvi Isusa Krista 1965., kada je imao 6 godina. Bez preseljenja svojih djedova i baka u Brazil, starješina Soares možda ne bi naišao na Crkvu barem do 1975., kada je Crkva bila uspostavljena u Portugalu.
Starješina Soares pripisuje zasluge svojim djedu i baki po majčinoj strani, kršćanima druge vjere, što su njegovali vlastito vjerno srce svoje majke koje ju je pripremilo da postane svetica posljednjih dana.
»A sad sam ovdje, ponovno u ovoj predivnoj zemlji gdje se rodio moj djed, iznoseći svoje svjedočanstvo o evanđelju Isusa Krista ovom čudesnom narodu«, rekao je.
Tijekom ovoga značajnoga poslužiteljskog posjeta, Soaresi su, popraćeni drugim crkvenim vođama, dotaknuli srca mnogih svetaca posljednjih dana i prijatelja vjere na posebnim sastancima s mladim odraslim samcima i misionarima.
»Ovdje smo povezani s našim obiteljskim korijenjem; naši djedovi i bake s obje strane, sa moje strane i sa strane moje žene, su Portugalci«, objasnio je starješina Soares skupini mladih ljudi. U duhu jedinstva svjetske kulture, starješina Soares rekao je smiješeći se: »Sada možete reći da je jedan od apostola Isusa Krista Portugalac jer sam prije tri godine primio svoje portugalsko državljanstvo. Dakle, sada sam pravi Portugalac.«
Na završnom sastanku koji je prenošen u kongregacijama diljem zemlje i otočnom narodu Cabo Verde, starješina Soares podučio je: »Uz sve naše preokupacije, sa svim izazovima, sa svim napadima neprijatelja, kako je moguće da možemo preživjeti sve to, prevladati naše izazove i biti sretni? Braćo i sestre, Spasiteljev poziv nama je da okrenemo svoja srca k njemu. To je način kako pronaći sreću u ovom životu. «
Starješina i sestra Soares rekli su da su bili dirnuti toplom dobrodošlicom koju su primili i zahvalni su za snagu i vjeru o kojima su svjedočili među svojom portugalskom braćom i sestrama.
»Uvijek se molimo da će evanđelje ići posvuda na ovoj Zemlji«, rekla je sestra Soares. »Uvijek se molim da doista dosegne sve dijelove Portugala kako bi svi ljudi imali istu povlasticu čuti i osjetiti ljepotu evanđelja. Imamo hram u Portugalu i to je jedan od najvećih blagoslova koji možemo imati.«