Sve što imam rezultat je mojeg obraćenja Isusu Kristu. Ja sam supruga i majka obitelji od troje, uskoro će nas biti četvero. Sveta pisma govore: 'Jer gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce' (3. Nefi 13:21)
Moja obitelj je moje najveće blago i moj najveći blagoslov od Gospodina. Kao Amerikanka koja živi u inozemstvu, ponekad gledam svoju američku-slovensku obitelj - svog vjernog muža, prekrasnu djevojčicu i vlastiti trbuh koji raste, i pitam se kako sam ikada bila toliko blagoslovljena?
Prije deset godina odlučila sam služiti misiju svom Spasitelju kako bih s drugima dijelila ljubav koju nam on nudi. Oprostila sam se od svoje obitelji i od svog doma dok sam putovala preko svijeta kako bih podučavala Kristovu istinu i ljubav 18 mjeseci. Gospodin me poslao u dragocjenu zemlju, u blizini one u kojoj sada živim. Dok sam se trudila da budem vjerna misionarka za mog Spasitelja u Hrvatskoj, moj budući dragi, Mitja, težio je biti Kristov učenik, odabirom da se krsti u Gospodinovoj crkvi, udaljenoj samo 140 kilometara u prekrasnoj zemlji Sloveniji. Iako se nismo upoznali, jasno je da smo oboje bili spremni jednoga dana prijeći te staze.
Nekoliko godina kasnije nakon što sam diplomirala na Sveučilištu Utah u Salt Lake Cityju, odlučila sam se vratiti u ovaj očaravajući kutak svijeta i posjetiti one kojima sam služila. Nakon tri tjedna obilaska zemlje moje misije, uskočila sam na autobus u Zagrebu kako bih se pridružila lokalnim članovima crkve na godišnjem putovanju u hram. Autobus je išao prema Frankfurtu u Njemačkoj, gdje se nalazi naš najbliži hram, to jest dom Gospodnji. Sjela sam u autobus i krenuli smo prvo u Sloveniju kako bi pokupili članove crkve. Nisam imala pojma što me čeka. Bezbroj puta u životu pjevala sam riječi dječje pjesme o hramu i vjenčanju s suprugom unutar njegovih zidova. Malo sam znala da će hram biti mjesto na kojem ću reći >>Zdravo<< svom dragom.
Susret s mojim Mitjom bio je milostiv dar Nebeskog Oca i rezultat naših pojedinačnih odluka. Nitko me nije prisiljavao da odem, niti da budem dostojna da se pridružim lijepoj skupini svetaca, a nitko nije ni prisilio mog muža da bude dostojan da se pridruži istoj skupini. To je nešto što sam uvijek cijenila. Vlastiti izbori i predanost Kristu dali su nam priliku da se upoznamo. Cijeli sam život sanjala za koga bih se jednog dana udala. Željela sam pravednog čovjeka koji će me voljeti, ali da će prvo voljeti Gospoda. Željela sam nekoga tko će me natjerati da se nasmiješim i učiniti da mi srce iskri. Bila sam samo nekoliko dana u hramu s Mitjom i s drugim prijateljima, ali dok sam putovala dalje i vraćala se prema Sjedinjenim Državama, nikad nisam zaboravila na to kako me je Mitja natjerao da se nasmiješim i kako mi je srce iskrilo.
Divila sam se što je on odlučio posjetiti hram, biti u blizini Gospodina i primati upute od Njega. Dvije godine kasnije, nakon više životnih iskustava koja su nas naučile staviti Gospodina na prvo mjesto, našli smo se i pitajući jedno drugo i Gospodina imamo li njegov blagoslov da budemo zajedno. Za samo nekoliko mjeseci odlučili smo se vratiti u hram, ovaj put u Dom Gospodnji u Bernu u Švicarskoj, gdje smo se mogli vjenčati i zapečatiti za vječnost. Čula sam citat: 'Prava ljubav nema sretan kraj, jer istinskoj ljubavi nema kraja'. To je ljubav koju nam Gospodin namjerava da imamo - da vječno uživamo i njegujemo.
Sada smo u braku četiri godine, blagoslovljeni smo sa dragocjenom i blistavom kćeri te očekujemo slatkog sina u studenom. Kako sam bila tako blagoslovljena? Razmišljala sam unatrag kako me život doveo ovdje u Sloveniju s ovim dragocjenim dušama? Ponekad mi padne na pamet da je sve to počelo odlukom o služenju misije, ali istina, sve je počelo mnogo ranije. Sve što su me majka i otac naučili u našem domu, primjeri drugih, trenuci kroz djetinjstvo i adolescenciju kad sam osjetila kako duh šapuće mojoj duši istine i dobrote, sve je to pridonijelo osobi koja sam bila kada sam odlučila služiti misiju. To mi je pomoglo da se približim svom Spasitelju i time korak bliže svom dragom.
Nismo savršena obitelj, ali težimo biti dostojni. Nastojimo živjeti onako kako bi Spasitelj htio da živimo. Naše kušnje podsjećaju nas da ponizimo pred našim Spasiteljem, a naša radost podsjeća koliko smo blagoslovljeni.
Toliko sam zahvalna što sam podučena o obitelji za koju se Gospodin nada da ćemo stvoriti - vječnu koja će biti ispunjena ljubavlju, suosjećanjem, oprostom, strpljenjem i smijehom. Znam da me Gospodin blagoslovio s obitelji ljepšom nego što sam ikada mogla sanjati, a znam i da jedino uz Njegov blagoslov mogu znati održavati i njegovati odnose između tih dragocjenih duša za koje sam zauvijek zapečaćena.
Kao obitelj znamo da nas je okupljala naša individualna posvećenost Kristu i da će nam to opredjeljenje pomoći da živimo radosno zajedno zauvijek.
Nadam se da možemo naučiti našu djecu da vole i vjeruju u istu istinu i svjetlost kakvu sam naučila u svom domu, o ostvarenju snova, o ljubavnim i vječnim obiteljima. To je jedan lijepi dio vječne obitelji: nositelji smo istine kako bismo blagoslivljali generacije prije i poslije nas. Dok odgajamo obitelj, naučit ćemo ih stihove i isinitost stihova koje sam pjevala kao djevojčica:
Volim vidjeti hram.
Ući ću unutra jednog dana.
Sklopit ću savez ću s mojim ocem;
Obećajem da ću poslušati.
Jer je hram sveto mjesto
Tamo gdje smo zapečaćeni zajedno.
Kao dijete Božje, naučila sam ovu istinu,
Obitelj je zauvijek.
Zauvijek sam zahvalna svom Nebeskom Ocu što me je naučio o dragocjenoj prilici i svetom načinu da to ostvarim. Sve što imam je zaista blagoslov mog obraćenja i zalaganja za mog Spasitelja Isusa Krista.