Na BBC-ju se govorio o »rekordnoj kiši u Njemačkoj i Belgiji«. Kancelarka Angela Merkel rekla je kako njemački jezik jedva poznaje riječi kojima bi opisala uništenje koje je vidjela. Tisuće dobrovoljaca požurilo se u područja pogođena razornim poplavama u Europi. Među pomagačima koji su čistili i pružali pomoć bili su misionari i članovi Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana.
»Došlo je do izljeva ljubaznosti, ljubavi i jedinstva. Na strah se odgovorilo hrabrošću, na očaj nadom«, rekao je starješina Erich W. Kopischke, prvi savjetnik u predsjedništvu područja Europa. »Kao Crkva, duboko smo zahvalni svima koji su žrtvovali svoje vrijeme i resurse kako bi pomogli potrebitima. Vidjeti naše misionare i članove koji služe zajedno sa susjedima, prijateljima i potpunim strancima, ispunjava naša srca poniznošću i radošću«, dodao je.
Ulice ne postoje, domovi su razoreni
»U ovoj je katastrofalnoj situaciji Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana poslala misionare kao pomagače«, objasnio je Manlach Gerlach, jedan od nekoliko mjesnih članova zaduženih za upravljanje nastojanjima za pomoć. Djevojke i mladići koji su služili u misiji Njemačka Frankfurt prekinuli su svoju rutinu podučavanja i brige za duhovne potrebe ljudi kako bi doprinijeli u zoni nepogode.
Jedna od ovih mladih misionara bila je sestra Maggie Mace iz Lynchburga u državi Virginiji u SAD-u. »Zamislite ovo: dolazite na parkiralište tvornice sa sedam drugih misionara. Izlazite i vidite stotine ljudi oko sebe u blatnjavim kombinezonima i gumenim čizmama«, prisjetila se. »Vidite da je grad uništen. Ulice ne postoje, domovi su razoreni, a cijele hrpe blatnjave imovine ljudi poredane su tamo gdje je nekoć bila ulica.«
Starješina Jeffrey Hilton i sestra Karen Hilton, umirovljeni par koji dobrovoljno služi u Odjelu za komunikacije Crkve u Frankfurtu na Majni, otputovali su u Bad Neuenahr-Ahrweilera u Njemačkoj kako bi pomogli. »Mjesna trgovina sladoledom uništena je kada su, ne jedan, već dva mala automobila bačena kroz prednji izlog zgrade čistom snagom vode«, primijetio je starješina Hilton.
Ujedinjeni željom da pomognu drugima
Starješina Hilton zaključio je: »Ono što je ujedinilo dobrovoljce bilo je univerzalni jezik ljubavi i služenja. Nije bilo važno odakle su ili kojim su dijalektom govorili. Svi smo bili tamo iz istog razloga.«
Starješina Knighten Cole Worthington, mladi misionar iz države Utah u SAD-u, rekao je da je bilo zapanjujuće vidjeti ljude kako dolaze iz cijele Njemačke da bi pomogli i služili potrebitima. Gledajući unatrag na svoje dobrovoljno iskustvo, prisjetio se: »Mnoga su mi iskustva ovoga tjedna pokazala da, kada ljudi izgube apsolutno sve, sastaju se s poniznim srcem i nose jedni druge korak po korak.«
»Anđeli u pokretu«
Do sada su, po procjeni, misionari i mjesni članovi Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana pružili više od 12 000 dobrovoljnih sati služeći samo žrtvama poplava u Njemačkoj.
S mnogima od njih koji nose svijetlo žute prsluke na kojima piše: »Ruke pomoći«, lako su ih prepoznali. Nakon nekoliko su dana mještani u Bad Neuenahr-Ahrweileru počeli misionare zvati »Engel unterwegs« (»anđeli u pokretu«).
Dobrovoljci Crkve radili su s mjesnim vlastima i odazvali se na potrebe pojedinaca, obitelji i tvrtki. »Ubrzo sam se našao u restoranu, pomažući lopatom izbaciti blato, krš i uprljanu robu iz podruma«, rekao je starješina Jacob Reed. »Prvo sam mislio da ćemo otići tamo, pomoći dok to ne bude gotovo – možda tri ili četiri sata – a zatim otići na ručak i krenuti dalje na narednu kuću. Zasigurno sam bio u krivu. Kroz kuću sam nosio jedno vjedro za drugim van na ulicu i samo izlijevao sve to na ulicu. Činilo se da nema kraja.«
Starješina Kopischke također je proveo dan volontirajući u kriznoj regiji u Njemačkoj, zajedno sa svojom suprugom Christiane, obitelji, misionarima kao i članovima drugih vjerskih skupina i organizacija. Pomogli su očistiti katolički dječji vrtić.
»Vladalo je vrlo pozitivno, radosno ozračje, unatoč vrlo teškom i iscrpljujućem radu i opustošenom okruženju. Pomagači nisu bili nesretni i nisu se žalili na okolnosti, već se činilo da zaista uživaju u onome što rade«, rekla je Christiane Kopischke.
U Švicarskoj su članovi i misionari također pomogli ljudima pogođenima poplavama.
Svetci posljednjih dana iz Luksemburga donirali su vreće s odjećom mjesnoj danskoj protestantskoj Crkvi. Crkva je također kontaktirala članove u pogođenim područjima, nudeći pumpe, hranu, podršku i čuvanje djece onima koji su bili pogođeni.
Tjedan dana nakon poplave, oko 80 članova Crkve iz Belgije i Nizozemske, kao i misionari iz misije Belgija/Nizozemska, okupili su se u predgrađu Liègea u Belgiji. Kada su stigli, dobrovoljci su primili zaduženja o tome gdje i kako pomoći. Gotovo je od svih iz crkvene skupine bilo zatraženo da pomognu u općini Walloon koji se nalazi u Troozu uz rijeku Vesdre. Tijekom poplave, razina se vode tamo uzdigla sedam metara iznad uobičajenog stanja. Mnogi su stanovnici izgubili sve i neće se moći mjesecima vratiti svojim domovima zbog štete. Od tada se misionari svaki tjedan vraćaju u područje Liègea kako bi pružali pomoć.
Daryl A. Watson, predsjednik crkvene misije Belgija/Nizozemska, rekao je kako ga nastojanja u pomoći duboko podsjećaju na izjavu iz Mormonove knjige: Još jednog svjedočanstva o Isusu Kristu: »Kad ste u službi bližnjima svojim, zapravo [ste] u službi Bogu svojemu« (Mosiija 2:17).
Pomoć su također pružili misionari iz misije Francuska Pariz. Starješina Olivier Seube i sestra Bernadette Seube stigli su u Liège samo tjedan dana nakon potopa. Odmah su počeli organizirati projekte služenja kako bi se iz domova i dvorišta raščistio krš. Misionari iz Belgije, Luksemburga i istočne Francuske pridružili su im se kako bi pomogli, a to su učinili i mjesni članovi iz Belgije i Francuske. Seubesovi su komunicirali i radili s vladinim agencijama i neprofitnim organizacijama kako bi ostvarili svoj posao. Sada su u postupku planiranja dobrotvornog koncerta za one koji su bili pogođeni.
Jedna je skupina misionarki imala nešto vremena između dva projekta pa se odlučila moliti i zatražiti od Boga da ih vodi nekome kome je bila potrebna pomoć. Osjetile su se potaknute krenuti niz određenu ulicu u kojoj je Martine Durtka otvorila svoja vrata. Misionarke su joj pristupile i ona je rekla da bi joj doista trebala pomoć s raščišćavanjem njezina dvorišta koje je bilo prekriveno prljavštinom i kršem.
Pomagale su joj cijelo poslijepodne i poslale joj fotografiju koju su snimile. »Zdravo moje sestre. Vaša nazočnost, ljubaznost, pomoć, osmjesi, dobrohotnost dali su mi snagu i krila. Dirnuli ste me u dušu. Hvala vam na slici. Sve smo zajedno napravili sjajan posao. Zahvaljujem vam iz dubine svog srca«, odgovorila je.