Dana 21. siječnja obilježava se Svjetski dan religije. On je malo drugačiji od Svjetskog dana voda ili Svjetskog dana knjige jer ga nije uspostavila međuvladina organizacija kako bi podigla svijest o problemu. Umjesto toga, to je prilika za ljude različitih vjera da se zbliže kroz dijalog i služenje. Utemeljen 1950. godine, počelo ga se slaviti diljem svijeta na treću nedjelju u siječnju svake godine.
No kako je započeo? Posjet selu Langenhain nudi odgovore. Smještena u ovom predgrađu Hofheima u blizini Frankfurta u Njemačkoj nalazi se jedina Kuća bogoslužja Bahá’íja u Europi. Iako Svjetski dan religije ne pripada nijednoj vjerskoj tradiciji, prvi ga je puta uspostavio Narodni duhovni skup Bahá’íja u Sjedinjenim Državama.
»Bila je to inicijativa Bahà’íja da imamo jedan dan kada će sve svjetske religije zajedno moliti za mir i slaviti ujedinjenost religija«, rekla je Fariba Dorner, kustosica Kuće bogoslužja Bahá’íja. Ujedinjenost o kojoj se ovdje govori ne zahtijeva da svi prihvate isto vjerovanje. To je ujedinjenost u različitosti, nada da će svjetske vjere pomoći s uspostavljanjem ljubavi, mira i poštovanja.
»Bog koristi više od jednog naroda za ostvarivanje svojeg velikog i čudesnog djela«, rekao je Orson F. Whitney, jedan od prvih vođa Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Članove Crkve, općenito znane kao mormoni, potiče se da poštuju one s drugačijim uvjerenjima i uključe se u međuvjerske odnose kako bi doprinijeli zajednicama u kojima žive.
Prvi su se mormoni suočavali sa žestokim progonom. Danas je poziv za vjerskom tolerancijom i slobodom dio njihovog svetog kanona. Jedan od njihovih trinaest članaka vjere glasi: »Polažemo pravo na povlasticu štovanja Svemogućeg Boga prema uputama svoje vlastite savjesti, i dopuštamo svim ljudima istu povlasticu, neka štuju kako, gdje ili što žele«.
Mormoni djeluju kako bi promicali načelo vjerske slobode na međunarodnoj razini i često surađuju s drugim vjerskim organizacijama da bi služili i pružili pomoć potrebitima. Svjetski dan religije je prilika za sljedbenike različitih vjera, uključujući mormone, da budu jedno u Božjem djelu.
Stjecanje većeg poštovanja prema raznim religijama na Svjetski dan religije može se lako ostvariti dolaskom na vjersku službu i upoznavanjem ljudi koji su tamo. Budući da je kustosica već tri godine, Dorner kaže kako su mjesta poput kupolastog svetišta Bahá’íja u Langenhainu izgrađena »za čovječanstvo kao mjesto razmatranja i molitve, mjesto gdje se duše okupljaju i ujedinjuju«.
Ako nije moguće prisustvovati bogoslužju, vjerskom okruglom stolu ili aktivnosti služenja na Svjetski dan religije, vjernici se mogu moliti jedni za druge gdje god se nalazili.
Jennifer Wiebers koja pripada trećem naraštaju Bahá’íja u Njemačkoj je rekla: »Molitva zapravo poprima svoj puni značaj kada osobe koriste one riječi koje će promijeniti njihovo ponašanje ili život, ono što čine u svijetu oko sebe. To je pravo značenje molitve: ona se očituje u djelovanju ljudskog bića.«
Ako iskrena molitva vodi do boljeg svijeta, dio po dio i osobu po osobu, onda možda oni različitih vjera mogu biti jedno u raznolikosti, ne samo na Svjetski dan religije, već tijekom cijele godine.