5. lipnja obilježava se Svjetski dan zaštite okoliša – globalna inicijativa usmjerena na poticanje ekološkog dijaloga i rješavanja problema. U različitim religijama priroda ima duboko značenje, često služeći kao sveti simbol vjere. Usklađena s kršćanskim gledištima prirode, Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana potiče svoje članove da prihvate prirodni svijet kao očitovanje zahvalnosti i štovanja. Pokojni apostol M. Russell Ballard naglasio je važnost uključivanja u prirodu kada je izjavio: »Kako bismo istinski poštovali Stvoritelja, moramo cijeniti njegova stvaranja. Moramo planirati odvojiti vrijeme za promatranje čuda prirode.« U svijetu obuzetom zauzetošću, starješina Ballard savjetuje članovima Crkve da »zastanu i pomirišu ruže« kao sredstvo za ponovno povezivanje s Bogom, drugima i sobom.
Osobna svjesnost
U Bibliji Bog potiče: »[Budite mirni] i znajte da sam ja Bog.« U današnjem je ubrzanom društvu postizanje te mirnoće izazovno, posebno za mlađe generacije. Međutim, pandemija Covid-19 prisilila je mnoge na izolaciju, nudeći osobno resetiranje te podučavajući vrijednost prisutnosti i pažnje. Jedna od sve popularnijih metoda primjenjivanja svjesnosti je provođenje više vremena u prirodi. Znanstveno dokazano poboljšava mentalnu dobrobit i potiče pozitivno razmišljanje, uključivanje u okoliš ne samo da olakšava mirnoću, već i promiče psihološko zdravlje. Priroda izaziva promišljanje o sebi, izazivajući mnoge da kopaju dublje u sebe kako bi stekli osobni uvid i unutarnji spokoj.
Most do božanskog
Bivši predsjednik Crkve John Taylor primijetio je: »Bilo da gledate ptice, zvijeri ili ljudski sustav, vidite nešto izuzetno lijepo i skladno, dostojno kontemplacije da postoji Bog.« U sve sekularnijem svijetu često se zanemaruje pojam Božjeg postojanja. Ipak, uranjanje u prirodu često potiče dublja pitanja o postojanju. Starješina Stephen L. Richards, još jedan pokojni apostol Crkve, izjednačio je ljepotu s »čistom religijom«, sumnjajući »ako je ijedno umno biće ikada zabavljalo koncept Boga, to jest kao osobno biće, osim u okruženju ljepote i izuzetne ljupkosti«. Za svetce posljednjih dana susreti s božanskim često se događa u prirodi o čemu svjedoči obnova Crkve koja je započela u šumarku gdje je Joseph Smith ml. promatrao Boga i Isusa Krista. Priroda služi kao vod za povezivanje s božanskim, potičući pojedince da traže duhovna iskustva.
U skladu s mnogim drugim vjerskim tradicijama, članovi Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana pozvani su biti upravitelji zemlje, promatrajući prirodu kao most prema Bogu. Kroz prirodu ljudi uče »[biti] mirni« i otkrivaju da je Bog možda bliži nego što su prije mislili.