Ovog rujna, prije 25 godina, Jenny i ja vjenčali smo se u Australiji. Upoznali smo se dvije godine ranije u Chicagu na poslovnom putu, a samo dva dana nakon što sam je upoznao, pala mi je na pamet ova misao »oženit ćeš tu djevojku«. Taj bljesak nadahnuća odveo me na putovanje od Londona do Australije kako bih odveo Jenny na spoj, a zatim u Crkvu. Krštena je 4 mjeseca kasnije i preselila se u London kako bismo mogli još izlaziti. Zaručili smo se u Italiji manje od godinu dana kasnije, vjenčali se u Sydneyu, zatim zapečatili u hramu London, a nakon toga postali roditelji naše četvorice divnih dječaka. Bila je to munjevita romansa!
Dok slavimo 25. godišnjicu braka, s čuđenjem se osvrćem na to koliko sam se brzo zaljubio i koliko je jednostavno bilo moje razumijevanje ljubavi. Posljednjih 25 godina naučilo me kako je ljubav mnogo više od onoga početnog osjećaja »zaljubljivanja« – i ima više veze sa služenjem i timskim radom, gdje dva prijatelja pomažu jedan drugome na svojem putu da postanu ono što ih je Bog zamislio da budu. U našem braku imali smo pošten udio uspona i padova, sa suzama i bolovima u srcu, kao i radosti i sreće – sve je to dio plana. I dok je naša priča možda započela s »ljubavlju na prvi pogled«, prerasla je u potpuno drugačiju vrstu ljubavi. Ljubav – »osjećaj« – neizbježno dolazi i odlazi, ali ljubav – »glagol« – održava i jača brak te može stvoriti najdragocjenije vrste odnosa.
Vidim mnoge usporedbe s našim duhovnim obraćenjem i procesom postajanja učenikom Isusa Krista. Svi smo blagoslovljeni Kristovim svjetlom u nama (1) i svatko od nas ima jedinstvena iskustva sa zrakama svjetlosti koja nam pomažu izgraditi svjedočanstvo o Bogu i njegovu sinu Isusu Kristu (2). Ali ta duhovna iskustva ne čine nužno obraćenje niti nam daju nepokolebljivu vjeru. Svi prolazimo kroz vremena u kojima se ne osjećamo blisko Bogu, možda kada nas kušnje ili sumnje uzrokuju da se klimamo; kao što Alma Veliki svećenik ističe ovim nadahnutim pitanjem: »A sad gle, kažem vam, braćo moja, ako doživjeste promjenu srca, i ako osjetiste da želite pjevati pjesmu otkupljujuće ljubavi, pitao bih, možete li osjetiti to sada?« (3)
Poput ljubavi u braku, naša vjera u Isusa Krista treba stalnu njegu, zalijevanje i svakodnevnu sunčevu svjetlost, kako je objašnjeno u Almi 32 (4). Za većinu nas obraćenje dolazi »redak za retkom, odredbu za odredbom, ovdje malo i ondje malo« (5). Proces postajanja učenikom Isusa Krista cjeloživotna je potraga koja nam može donijeti radost.
Naša radost u evanđelju Isusa Krista dolazi od napredovanja duž puta saveza i dok to činimo, gradimo blizak, osoban odnos sa svojim Ocem na Nebu. »Približite se meni i ja ću se približiti vama« (6). Dok mu se nastojimo približiti, u svojem životu obilato osjećamo njegovu ljubav i učimo potpunije ga voljeti. Počinjemo ispunjavati mjeru našeg stvaranja i dostizati svoj božanski potencijal te doživljavati mir u našem srcu.
Dakle, nakon 25 godina braka i 50 godina pohađanja crkve, shvaćam da je suština sretnog života u odnosima; i sa svojim Ocem na Nebu i sa svojom ženom. I da postoje usporedbe između toga kako ti odnosi počinju i razvijaju se tijekom vremena. Jako sam zahvalan što su moj Nebeski Otac i moja žena tako opraštajući, strpljivi i podržavaju moje slabe napore te što mi oboje pokazuju toliko ljubavi. Dok usredotočujem svoje vrijeme, talente i energiju na ta dva zavjetna odnosa, čini se da sve ostalo sjeda na svoje mjesto. I dok radim na jednoj od tih odnosa, čini se da mi pomaže s drugom.
Put do obraćenja, kao i u braku, može započeti bljeskom nadahnuća, ali će procvjetati u savezni odnos s Bogom, gdje smo ispunjeni njegovom ljubavlju.
U ime Isusa Krista, amen.
- Moroni 7:16; Ivan 1:9
- Starješina Dushku, »Pillars i Rays«, Opći sabor, travanj 2024.
- Alma 5:26
- Alma 32:37–42
- 2 Nefi 28:30; NiS 98:12
- NiS 88:63