Kada čovjek u životu traži svjetlo, ljubav i pravu vjeru može to sve naći na samo jednom mjestu: u Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana. To sam shvatio onoga dana kada sam ušao pod krov kapele u Zagrebu pred ne tako mnogo dana. Upoznao sam se tamo odmah mnogo ljudi i njihova jednostavnost i divna iskrenost bili su odlučujuči. Osjećaj kao da ste iz tamnog tunela došli na jarko sunce.
Sav mrak i tuga prethodnog života ustuknuli su pred tom svjetlošću. Moje emocije preplavilo je nešto što sam osjećao kao snažnu poruku božje ljubavi. Znao sam da sam našao pravo utočište koje će me štititi od svih zala života. Ono što je bilo iza mene često je imalo pečat lukavog sotone čijeg prisustva nisam ni bio svjestan. Ušavši u Crkvu dogodilo se je čudo. Gospodin mi je otvorio oči.
Za taj moj prvi posjet zaslužna je sestra Zlata Bujan Kovačević kojoj za to dugujem zahvalnost u vječnosti. Prvi sam puta u potpunosti osjetio nježno i tiho šaputanje Duha kada sam davao svoje prvo svjedočanstvo znatno prije svoga krštenja. Govorio sam s velikim nadahnućem, iskreno i iz dna duše. Prvi puta u životu sam osjetio nešto takvo. Braća i sestre su mi pružili puno povjerenje i podršku, tako da sam se odmah počeo osjećati kao da sam u krugu svoje obitelji, među svojim najbližim.
Najveći trenutak u mome životu svakako je bilo krštenje, moje novo rađanje u jedan bolji svijet. Ono što sada nastojim svim svojim silama jest da održim čistoću tog trenutka. Poniznost, učenje, molitva i post postali su priorteti moga života. Ništa ne bih mjenjao za to. Dobio sam poziv koji me veoma obavezuje: postao sam vođa misije u ogranku. To znači koordinirati zajednički rad misionara i članova. Dužnost koju ću raditi sa najvećim veseljem uvijek ispunjen Duhom Svetim. Ako želite osjetiti svjetlo, ljubav i pravu vjeru pridružite mi se u Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana. To će vam biti najbolja odluka u životu.
Svjedočanstvo od člana Željka Nemeca