Predsjednik Thomas S. Monson razgovara s dječacima i djevojčicama nakon ceremonije pečaćenja ugaonog kamena za hram Cebu City Philippines. Članovi Filipinci dugo će se sjećati zanimanja predsjednika Monsona za djecu i njegovu ljubaznost prema njima.(Fotografija Gerry Avant)
Predsjednik Monson je predsjedavao, izrekao nadahnjujuće poruke i molitvu posvećenja u tri sesije održane povodom završetka hrama. Prvi put je ugledao unutrašnjost hrama u subotu, 12. lipnja, kad je prošao kroz novu građevinu. Nakon razgledavanja, rekao je da je na Filipinima bio nekoliko puta i da se u Kebuu – 11.700 km udaljen od njegovog prebivališta u Salt Lake Cityju – »osjeća kao kod kuće«. Prije odlaska iz hrama nakon završetka zasjedanja posvećenja, detaljnije je o tome govorio: »Ovdje se stvarno osjećam kao kod kuće. Ovdje u Kebuu nalazi se Dom Gospodnji, kuća našega Oca. Ovo je predivan hram.«
Kada su ga upitali kako bi opisao svece posljednjih dana na Filipinima, predsjednik Monson odgovorio je kratko: otvoreni za poduku. Dodao je da su blagoslovljen narod koji posjeduje duh poniznosti i dobrote.
Dok je odlazio iz hrama u nedjelju poslijepodne, predsjednik Monson izjavio je za Church News: »Ovo je bio predivan dan. Sve su sesije bile vrlo duhovne.«
Hram u Kebuu (Fotografija Gerry Avant)
Povijesni događaj započeo je pečaćenjem simboličkog ugaonog kamena. Predsjednik Monson postavio je prvi mort, a zatim pozvao druge da se izmjenjuju stavljajući mort na gornji rub ugaonog kamena kako bi obilježili dovršenje novog hrama. Sudionici su bili predsjednik Henry B. Eyring, prvi savjetnik u Prvom predsjedništvu; starješina Dallin H. Oaks iz Zbora dvanaestorice apostola; starješina William R.Walker iz Sedamdesetorice i izvršni ravnatelj hramskog odjela; predsjedavajući biskup H. David Burton te nekoliko djece. Sestre Kathleen Eyring, Kristen Oaks i Barbara Burton pratile su svoje muževe u Kebu.
Kutija ugaonog kamena sadrži papire, knjige, fotografije i dokumente koji se odnose na Crkvu na Filipinima, uz izdanje Svetih pisama na engleskom i kebuano jeziku, i dvije knjige predsjednika Monsona.
Pred kraj ceremonije pečaćenja ugaonog kamena, predsjednik Monson izrazio je zahvalnost za Filipince i žrtve koje su podnijeli tijekom 2. svjetskog rata.
Ceremonija posvećenja prenosila se u 164 kapele okola i okruga širom Filipina na dan kojeg je predsjednik Eyering nazvao »dan slavlja i zahvalnosti«.
Starješina i sestra Oaks živjeli su na Filipinima od 2002. do 2004. godine. Rekao je da je bio oduševljen kad je uvidio da su sveci posljednjih dana s Filipina »snažniji i vjerniji nego kad smo otišli s Filipina prije šest godina«.
Biskup Burton je rekao: »Ovo je bio čudesan dan. Ovo je poslano od Boga ljudima koji žive u ovom dijelu svijeta. Radost je imati priliku biti na ovom mjestu i osjećati Duha koji je danas bio ovdje.«
Starješina Walker je rekao: »Siguran sam de će sveci s Filipina pamtiti ovo dovijeka, način na koji je predsjednik Monson došao, toliko drag, dobar i ljubazan. Pamtit će kako je bio pažljiv prema djeci.«
Gerald E. Mortimer iz Ammona, Idaho, služit će kao predsjednik hrama sa svojom suprugom, Lindom Mortimer, koja će služiti kao hramska nadzornica. Savjetnici predsjednika Mortimera su Reynaldo L. Cuyong iz Cagayan de Oroa, Filipini i Jesse Lee
Byram iz Rigbyja, Idaho. Njihove supruge, Virginia Cuyong i Debra Byram, služit će kao asistentice sestri Mortimer.
Od ceremonije pečaćenja ugaonog kamena do zadnje sesije predsjednik Monson pozdravio je mnogo djece. Rukovao se s njima i razgovarao s njima kao što bi to učinio brižni djed.
Na putu ka posljednjoj sesiji posvećenja, zaustavio se kako bi popričao s Kyleom Ayessa Pacana, 9, iz ogranka Carmen, okol Liloan Philippines. Ispočetka je bila pomalo sramežljiva i oklijevala je pričati s predsjednikom Monsonom. Odjedanput je pohrlila prema njemu i obgrlila ga oko struka. On je prihvatio njezino malo tijelo i uzvratio zagrljaj.
Oni koji su vidjeli tu dirljivu scenu reagirali su kao jedan, ispuštajući verbalni izraz oduševljenja.